Bogdanović i ostali: Optuženi pomagao logorašima u Hadžićima

Armin Bećirović je izjavio da Krajišnika poznaje od prije rata iz Hadžića, te da mu je poznavao kompletnu porodicu.

Naglasio je da je dva dana prije zatvaranja u logor u Hadžićima, optuženi dolazio kod njega i nudio da njega i njegovog prijatelja preveze za Kiseljak.

“Ja nisam mogao ostaviti oca, bili smo puno vezani. Sutradan su nas odveli u logor. Moj prijatelj je prevezen u Kiseljak, to je uradio optuženi Mladen”, rekao je Bećirović.

Dodao je da mu je Krajišnik u logor donosio hranu i cigarete.

“Išao sam u radni vod, tovario municiju, gdje god me je vidio, donio bi mi da jedem i cigarete. Od mojih prijatelja nikad mi niko nije došao. Nas je bilo 300 logoraša, nikad se niko nije požalio da mu je naudio, samo valjao”, kazao je Bećirović.

Istakao je da je Kajišnik odmah poslije rata došao u Hadžiće.

“Ja sam jedva dočekao da mu se zahvalim i da ga zagrlim”, rekao je Bećirović.

Advokat Senad Dupovac, drugi svjedok Krajišnikove Odbrane, ispričao je da ga poznaje od djetinjstva, da su se družili svakodnevno, te da je imao nadimak “Beba” jer je bio nježniji.

Dupovac je ispričao da je on s majkom otišao iz mjesta Dupovci u Pazarić 8. maja 1992. godine, a da je Krajišnik ostao u Hadžićima, te da je bio tamo i u junu, kad mu je poginuo otac.

Kako je dodao, do njega je u Pazariću došla informacija da je Krajišnik pomagao Bošnjacima u Hadžićima, što ga nije iznenadilo.

“Za njega sam saznao da je ‘izvadio’ roditelje Zaima Ljubovića, roditelje Osmana Šunja”, kazao je Dupovac, dodavši da je čuo da je pomogao i drugim osobama.

Odgovarajući na pitanja tužioca Edina Muratbegovića, Dupovac je naveo da je poslije rata saznao da je Krajišnika punac odveo u Janju, te da ne zna da li je bio angažovan u policiji u Janji.

Prema njemu, Krajišnik je bio častan, te je i poslije rata dolazio u Hadžiće, gdje ima dosta prijatelja koje je stekao kroz sport, naglasivši da je igrao fudbal.

Za učešće u nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje, osim Krajišnika, optuženi su Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Žarko Milanović, Zoran Tanasić, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković. Prema optužnici, oni su bili komandiri i pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.

Na ovom suđenju svjedočio je i Zvonimir Simić, svjedok Odbrane Žarka Milovanovića, koji je ispričao da je bio milicioner u područnom odjeljenju Janja.

Simić je, nakon što mu je prezentovan izvod iz dnevnika događaja staničnog odjeljenja Janja, potvrdio da je zajedno s kolegama Mirkom Tomićem i Žarkom Milanovićem priveo devet ljudi, jer su narušavali javni red i mir u alkoholiziranom stanju. Dodao je da se ne sjeća imena privedenih lica koja su predata dežurnom u staničnom odjeljenju, a da su on i kolege nastavili sa zadacima i vratili se na teren.

Odgovarajući na pitanje Optužbe, svjedok je pojasnio da su oni lupali neka stakla i gajbe u alkoholiziranom stanju i da su narušavali javni red i mir.

Simić je rekao da ne zna do kada su zadržani u staničnom odjeljenju, te da ne zna da je Fahrudin Ibrahimović ostao 11 sati i da je imao vidne povrede po licu, kako je naveo tužilac Muratbegović.

Nastavak suđenja zakazan je za 6. februar.