Fahrudin Alić, nekadašnji policajac Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, kazao je da je Malko Koroman bio načelnik ove stanice, te da su on i kolega Abdulah Kadrić dobili zadatak da vode rezervni sastav milicije u Hrenovici i Prači, gdje je bilo muslimansko stanovništvo, kao i da su se svakodnevni poslovi obavljali do polovine maja 1992. godine.
Kolega mu je tada, nastavio je svjedok, prenio da će u Prači biti održan sastanak kompletnog rezervnog sastava, što se na kraju i desilo, te su prisustvovale njegove kolege iz stanice, među njima i Koroman.
“Koroman je otvorio sastanak. Rekao je da je dobio naredbu od Kriznog štaba SAO Romanija da se mora izvršiti razoružanje pripadnika muslimana. Ustao je i rekao da ima obaveza na Palama. Svi smo predali naoružanje, niko nam ništa nije rekao, niti da ostajemo dalje na poslu”, ispričao je svjedok.
Poslije toga je, kako je izjavio Alić, traženo je da se preda i lovačko naoružanje, a on je otišao kod punca u Brdaliće. U Prači je, kako je kazao, prisustvovao organizovanom skupu na kojem su se građanima obraćali članovi Kriznog štaba i garantovali sigurnost.
“Na skupu se obratio i gospodin Koroman, svi su ga znali, i rekao je: ‘Na ovim prostorima ste sigurni sve do onog momenta dok ne dođe prvi Srbin izbjeglica kome je neko poginuo i kome je sve izgorjelo, onda nisam siguran ni ja, ni vi.’ Rekao je i da ako donesemo odluku da negdje želimo otići, da će obezbijediti pratnju”, naveo je svjedok.
Praču je, prema njegovim riječima, napustio početkom jula 1992. i pridružio se konvoju za Sarajevo, a pripadnici policije su tražili da im se predaju ključevi od kuća, kako bi bile zapečaćene.
Odgovarajući na pitanje Odbrane, svjedok je kazao da je čuo da je tadašnje čelništvo Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u aprilu 1992. pozivalo na smjenu Koromana, te da su se kao razlozi spominjali “njegova lojalnost i popustljivost”.
Rekao je kako nije osjetio da je Koroman ekstreman prema bošnjačkom narodu i da je u Praču dolazio da ih zaštiti.
Optužnica tereti Koromana da je, kao načelnik SJB-a Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja u zgradi SJB-a i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini zgrade policije, te da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile bošnjačke nacionalnosti koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizirao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.
Omer Kujović, nekadašnji službenik u paljanskom Sekretarijatu odbrane, ispričao je da je u maju 1992. vidio pripadnike rezervnog sastava policije i da je od jednog vojnog lica čuo da idu za Hrenovicu u napad ili oduzimanje oružja. Kazao je da je pokušao kontaktirati nekoga u tom mjestu, ali su tada telefoni isključeni.
Svjedok je naveo kako je čuo da je njegov rođak Fehim Hrvo na punktu zatečen s lovačkim naoružanjem za koje je imao dozvolu, nakon čega je zatvoren u kinosalu blizu policije, gdje je ubijen, kao i još neki rođaci i poznanici, za koje je rekao da niko od njih nije izišao iz tog mjesta.
Ispričao je i da je početkom jula 1992. napustio Pale, ali da su ostali njegovi roditelji Hasna i Ramiz. Kako je kasnije čuo majka mu je ubijena u novembru 1992., a otac u augustu 1993., te postoje zapisnici na kojima je konstatirana nasilna smrt.
Odbrana mu je predočila dio iskaza iz istrage u kojem stoji da je u maju 1992. vidio okupljanje pripadnika vojske i policije, za koje mu je rečeno da idu za Hrenovicu, a svjedok je odgovorio da je vojsku viđao stalno, ali da je tada bio veći broj rezervnih policajaca.
Nastavak suđenja je 10. februara.
