Tužilac Seid Marušić je, između ostalih dokaza, u sudski spis uložio naredbu Ratnog povjereništva Skupštine Opštine Brčko, kao i rješenje povjereništva o izboru predsjednika Izvršnog odbora od septembra 1992. godine.
Priloženo je i rješenje Ratnog povjereništva od 29. septembra 1992. o razrješenju predsjednika Izvršnog odbora, te rješenje povjereništva o imenovanju komisije za razmjenu koje je sačinjeno 30. oktobra iste godine.
Tužilaštvo BiH u sudnici nije obrazložilo na koje okolnosti uvodi dokaze.
Advokatica Lejla Čović je uložila prigovor relevantnosti, pojasnivši da se njen branjenik Ristanić optužnicom tereti kao predsjednik Ratnog predsjedništva, a ne povjereništva.
Tužilac Marušić je u sudski spis uložio i tri registratora fotodokumentacije s tri lokacije gdje su vršene ekshumacije iz masovnih grobnica na području Brčkog.
Braniteljica Čović je uložila prigovor na fotografije kazavši da su one sačinjene u drugom predmetu pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), da ti predmeti “nemaju vezu”, kao i da nema dokaza da je Tužilaštvo BiH komuniciralo s MKSJ-om o ustupanju dokaza.
Tužilac Marušić je naveo da on posjeduje dokument o načinu pribavljanja dokaza, te da će ih dostaviti Odbrani.
Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.
Zbog proteka vremena od mjesec dana otkako se nije održavalo ročište, suđenje je formalno počelo ponovno.
Nastavak suđenja je zakazan za 4. februar.
