This post is also available in:
Odbrana Borisa Bošnjaka istakla je da tokom suđenja nije izveden nijedan dokaz da je u kasarni postojala pozicija komandira straže, a kamoli da je tu dužnost obavljao optuženi. Braniteljica Nina Kisić je podsjetila na iskaz svjedoka koji je rekao da je svog prijatelja izveo po odobrenju određene osobe.
Kad je u pitanju status zatočenih lica, ona je ukazala na materijalne dokaze i iskaze svjedoka o pripadnosti oružanim snagama, odnosno nošenju oružja, što, prema njenim riječima, pokazuje da nisu bili civili.
Braniteljica je navela da su zatvorenici bili u jednom od više objekata u sklopu velike kasarne, gdje su dolazili pripadnici raznih vojski. Kazala je da su svjedoci govorili o problemima i da dva do tri policajca nisu mogla zaustaviti neka lica.
Kisić je rekla da se u optužnici ne precizira kome su stavljene na teret određene radnje, nego da se navodi da su četvorica optuženih, sami ili s drugima, učestvovali u djelima.
Odbrana je analizirala izjave svjedoka za više od 30 tačaka optužnice koje se odnose na Bošnjaka, istaknuvši da su neki naveli da su od drugih čuli za Bošnjaka, da su naknadno saznali njegovo ime, te apostrofirala određene kontradiktornosti.
Prema riječima Kisić, Bošnjaka su svjedoci opisali na toliko različitih načina da je evidentno da se ne može raditi o istoj osobi. Podsjetila je da su svjedoci za Bošnjaka navodili da je imao crnu i plavu kosu, da je bio visok i srednjeg rasta, kao i da su njegovu starost procjenjivali u rasponu od 20 do 45 godina.
Dodala je da su svjedoci navodili da je optuženi bio iz Vogošće, sin vojnog lica iz Mostara, te da je imao brata. Napomenula je da je Bošnjak u to vrijeme imao 19 godina, da nije bio iz Vogošće i da nije imao brata.
Kisić je ocijenila da Tužilaštvo nije dokazalo progon, kao ni da je u nekoliko opština postojao širok i sistematski napad. Ona je kazala da nisu izvedeni dokazi da je Bošnjak znao za dešavanja u Gacku, Nevesinju, Stocu i Mostaru.
Bošnjak i Mavrak optuženi su sa Miodragom Grubačićem i Ilijom Đajićem za zločin protiv čovječnosti. Na teret im je stavljeno učešće u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moše Pijade” u Bileći, te omogućavanje drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.
Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.
Odbrana Miloša Mavraka u završnoj riječi također je ocijenila da je bilo problema sa identifikacijom optuženog. Branilac Dragoslav Perić je podsjetio na iskaze svjedoka koji su rekli da su za Mavraka čuli od drugih, da su spominjali Miloša Miličevića, da ga nisu mogli prepoznati ili su griješili prilikom prepoznavanja.
Branilac je kazao da je pravu informaciju o pogrešnoj identifikaciji saznao od drugih optuženih, koji su rekli da je postojao Miloš Miličević.
Odbrana je napomenula i da je Mavrak svjedočio u svoju korist, jer nije imao čega da se boji.
Perić je kazao da Mavrak živi u Bačkoj Topoli u Srbiji i da je, iako mu se, kao državljaninu Srbije, moglo suditi u toj zemlji, želio da postupak bude pred sudom u BiH.
Odbrane preostale dvojice optuženih završnu riječ će iznijeti 28. januara.
