Matuzović i ostali: Ostao bez dijela uha

Milorad Mitrović govorio je o odvođenju na rad, premlaćivanjima, silovanju te mrtvim logorašima. On je kazao da je živio u Orašju dok nije odveden u logor.

Ispričao je da je prvo odveden u fiskulturnu salu škole u Orašju, gdje ih je bilo 20 do 30. O razlozima zatvaranja, kako je naveo, niko mu ništa nije rekao. Smatra da je jedini razlog zatvaranja bilo to što je Srbin.

Mitrović je kazao da su vođeni da kopaju tranšeje, te da je prema Oštroj Luci ranjen jedan od zatočenika.

Svjedok je prvobitno rekao da je u školi u Orašju proveo oko četiri mjeseca, a da su poslije prebačeni u školu u Donjoj Mahali. Odbrana je u unakrsnom ispitivanju svjedoka pitala zašto ranije nije govorio da je bio zatočen u školi u Orašju, na šta je on kazao da je bio u školi.

Braniteljica Sabina Mehić mu je predočila iskaz iz istrage, nakon čega joj je 78-godišnji Mitrović kazao da je “u pravu” i da nije bio u Orašju, nego da je odmah odveden u Mahalu.

Svjedok je potvrdio da je potpisao zabilješku od 13. avgusta 1992. u kojoj se navodi da nije želio da napusti Orašje i da ne želi na razmjenu. Kazao je da je to učinio radi sigurnosti.

On je kazao da je u školi u Mahali određen da radi na izdavanju hrane i drugim poslovima. Prema njegovim riječima, u školu je dovedena i veća grupa Srba iz Hrvatske.

Govoreći o fizičkom zlostavljanju zatvorenika, on je naveo da je izvjesni Damir zvani Dama jednom zatvoreniku izbio oko lancem. Kazao je da su prilikom podjele hrane tjerali logoraše da šamaraju jedni druge. Posvjedočio je i da su u prostoriji do njegove udarali zatočenike.

“Kad ulete, cika ih stoji. Oni su bili odmah do mene”, prisjetio se Mitrović i dodao da nisu toliko tukli domaći koliko Zagrepčani.

Svjedok je kazao da mu se u poslovima u kuhinji pridružila i izvjesna Milka, koja mu je govorila da je bila izvođena u noći i silovana.

Mitrović je naveo da mu je Pera Vincentić jednom naredio da stavi u vreću tijelo ubijenog Žarka Ristanića, kao i da su Ranka iz Banjaluke izvodili i tukli, a da se jedne večeri nije vratio.

Svjedok je rekao da njega nisu maltretirali sve dok se prilikom posjete Crvenog krsta nije izjasnio da želi u razmjenu.

“Te noći dođoše po mene, kaže jedan policajac: ‘Zovu te u salu.’ Počeše me udarati, čak su me vješali za koš. Toliko sam batina dobio što nisam za cijelu godinu… Sve jer sam se pisao na razmjenu”, prisjetio se Mitrović i dodao da je naredno jutro, tako prebijen, poslan da kopa kanale.

Dodao je da mu je jedan, koji se zvao Bakir, “nožićem” zasjekao uho i da se kasnije rana inficirala, te mu je odstranjen dio uha.

Na pitanje Odbrane, on je potvrdio da je dolazio Ilija Vincentić iz komande i da je svom bratu Peri Vincentiću govorio da ne udara zatočenike.

“Njemu svaka čast. Dolazio je i govorio: ‘Nemoj ljude da udaraš’, ali ovaj ga nije slušao”, kazao je Mitrović.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Joso Nedić, Marko Dominković, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Zločine su, prema optužnici, počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju, a na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.

Nastavak suđenja je 5. februara.