Bošnjak i ostali: Tužilaštvo traži kazne za zločine u Bileći

Tužilac Adis Nuspahić je rekao da su provedenim dokazima Optužbe ostvarena sva bića obilježja zločina protiv čovječnosti, jer su brojni svjedoci opisali napade na muslimansko i hrvatsko stanovništvo u periodu od maja do augusta 1992. na području Nevesinja, Gacka, Stoca i Mostara koje su sistematično izvodile vojne i policijske formacije s ciljem privođenja građana, nezakonitog zatvaranja, maltretiranja i prisilnog preseljenja.

“Cilj napada u cijelosti su bili civili. Sve su to ljudi koji su postupali po naredbama da izađu iz svojih sela i mjesta boravka. Isti nisu bili uključeni u bilo kakve vojne formacije prilikom hapšenja. Nije bilo nijednog razloga da se stanovništvo hapsi, a optuženi su znali za napad i postupali su u svojstvu komandira straže i stražara u logoru u Bileći. Oni su primali zatvorenike i znali su iz kojeg područja dolaze”, kazao je tužilac.

U Bileći je, prema njegovim riječima, bilo nekoliko vojnika s dubrovačkog ratišta, ali je “njihov smještaj van vremenskog okvira optužnice”, kao i da su svi u logoru znali u kojem su dijelu smješteni ljudi iz jednog područja i kada dolaze iz drugog.

“U zatvoru su bili krajnje nehumani uslovi. Optuženi su ih stvorili i održavali. Kada nije bilo optuženih u smjeni, nije bilo fizičkih i psihičkih maltretiranja. Stanje u logoru je zavisilo od samih stražara koji su u smjeni”, rekao je tužilac.

Brojni zatočenici, prema navodima Tužilaštva, preživjeli su velike patnje, što je i bila namjera optuženih, četiri žrtve su preminule od fizičkog maltretiranja ili zbog nedovoljnog medicinskog tretmana, kao i da Sud ima dokaze da je u Bileći bilo više od 400 zatočenika.

Svjedoci su, nastavio je tužilac, ispričali da, kada bi stražari ušli u prostoriju u kojoj su bili smješteni, morali su gledati u pod, jer ko bi podigao glavu, odmah bi ga počeli udarati, a tukli su ih kada bi išli u toalet, te kao izvršioce navode optužene.

Optužba je mišljenja da je dokazano svih 40 tačaka optužnice i identitet optuženih jer su ih svjedoci navodili po nadimcima, imenima, prezimenima, a neki su ih prepoznali u Sudu.

Identitet optuženih, kazao je tužilac Nuspahić, jeste neupitan iako je postojala dilema za optuženog Mavraka, posebno kada su ga neki od svjedoka prepoznavali na fotodokumentaciji, ali su se ispravili u sudnici, te da ne stoji teza Odbrane da se radi o zamjeni identiteta, jer stražar Miloš Miličević ne odgovara opisu optuženog koji su dali svjedoci.

“Tačno je da Mavrak nije bio pripadnik Vojne policije, ali to Tužilaštvo nije ni tvrdilo, već da je bio pripadnik Vojske Republike Srpske”, pojasnio je Nuspahić.

Prema Tužilaštvu, nijedan izvedeni dokaz Odbrane nije osporio navode optužnice, na strani optuženih nisu nađene olakšavajuće, ali jesu otežavajuće okolnosti.

“U tretiranom vremenu je samo na njima bila odluka kako će se ponašati prema zatočenicima. Nisu imali nikakvog vidnog razloga za takvo ponašanje i svjesno su se pridružili sistematičnom napadu”, zaključio je tužilac.

Bošnjak, Mavrak, Grubačić i Đajić se terete za učešće u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moše Pijade” u Bileći, kao i za to što su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.

Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.

Nastavak suđenja je 21. janura 2020., kada je planirano da završnu riječ iznesu Odbrane Bošnjaka i Mavraka.