Božidar Klještan kazao je da je bio na liniji u selu Klještani i da je pripadao Vlaseničkoj brigadi. Kazao je da je poznavao optuženog Radeta Garića i da je on bio komandir Interventnog voda.
Svjedok je rekao da u Klještanima nije viđao zarobljenike, ali da je čuo da je jedna grupa pobjegla iz kuće u kojoj su držani.
Tužilac Predrag Tomić ga je podsjetio da je u istrazi izjavio da je čuo da su neki zarobljenici pobjegli, a da ih je navodno obezbjeđivao vod kojim je komandovao Garić, te da je poslije “krenula šala – kakav je to vod kad su mu pobjegli”.
Klještan je kazao da je, u stvari, čuo da je pobjegao jedan zarobljenik i da je moguće da je bio u pitanju Garićev vod.
Gariću je na teret stavljeno da je 1992. godine počinio progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda. On je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen i za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine.
Svjedok Lazar Gadžunović je izjavio da je jedno vrijeme razvozio hranu za vojsku. On je rekao da nije vidio ali jeste čuo da su neki radili po selu.
Kazao je da mu je supruga pričala kako je naišla na grupu žena, koje su je pitale da li ima kupatilo da se okupaju. Dodao je da im je ona rekla da nema kupatilo, te da ih je pitala da li su gladne, a da su one odgovorile da nisu.
Tužilac Tomić ga je podsjetio da je u istrazi kazao “da su tokom rata muslimanske žene kupile sijeno u selu Mišari” i da ih je srela njegova supruga. Naveo je i da su pile kafu i da je s njima bila jedna curica.
Svjedok je rekao da je i njegova žena čula da one “kupe sijeno”, ali da to nije vidjela. Dodao je da žene nisu kazale kod koga rade.
Nastavak suđenja je 12. decembra.
