Tužilaštvo je pročitalo iskaz zaštićenog svjedoka “G”, koji nije mogao doći u sudnicu jer je proglašen poslovno nesposobnim i određen mu je staratelj.
Svjedok je u iskazu naveo da mu je sestrić bio u jedinici Juke Prazine i da mu je rekao da su u Velikom parku, ispod Vikićeve baze, ubijena osmorica srpskih vojnika. Sestrić mu je kazao da je Prazina njemu i još dvojici naredio da odnesu tijela.
“Rekao je da je odnio tijela. Ja sam mu opalio šamar. Šta mu je trebalo da to radi”, kazao je svjedok.
On je naveo da mu je sestrić rekao i ko su egzekutori, ali da je zaboravio, odnosno da se sjeća da je spomenuo Herendu, ali ne i druge osobe.
Svjedok je izjavio da je njegov sestrić poginuo 16. maja 1992. godine pod nerazjašnjenim okolnostima, kao i druga dvojica koja su s njim nosila tijela.
On je ispričao i kako je 2003. godine bio u društvu ljudi iz bezbjednosnih organa i novinara, i da su razgovarali o Velikom parku. Kazao je da je on ispričao šta je saznao od sestrića, a da je jedan iz grupe rekao da mu je Amir Međić kazao da je učestvovao u likvidaciji s Herendom.
“Ja sam saznao od izvora, koji sad ne mogu reći, da je ubistva naredio Bakir Alispahić, i to je snimljeno, jer je preko telefona rekao: ‘Govna treba pobiti’, a razgovor je sniman”, naveo je svjedok “G” u iskazu.
Odbrana Dragana Vikića kazala je da bi svjedoka pitala da li je tačno da je Međić ustvari vidio ubistva, a ne da je učestvovao u likvidacijama.
Braniteljica Adna Dobojlić predložila je da se Međić pozove kao svjedok Odbrane. Ona je napomenula da je Tužilaštvo tokom posljednjih ročišta pitalo svjedoke da li znaju gdje se nalazi Međić i da je Odbrana stupila u kontakt s njim. Kako je navela, on je spreman da svjedoči i uskoro će doći u BiH.
Tužiteljica Vesna Ilić nije se protivila prijedlogu, a Sudsko vijeće je prihvatilo da se promijeni redoslijed izvođenja dokaza, napomenuvši da su i sami planirali na kraju procesa da pozovu Međića.
Za ubistva osam zarobljenih vojnika počinjena u Velikom parku u aprilu 1992. godine sudi se Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
Na suđenju je saslušan i Ahmed Kico, dugogodišnji radnik organa bezbjednosti u penziji. On je rekao da je 1994. godine došao u Sarajevo i da je radio u Upravi za istraživanje i dokumentovanje protivustavnih djelatnosti, koja se dijelom bavila i ratnim zločinima. Kasnije je bio načelnik Odjeljenja za analitiku u Federalnoj obavještajno-sigurnosnoj službi (FOSS).
On je kazao da se ne može sjetiti da li je bilo ikakvih podataka u vezi sa zločinom u Velikom parku.
Kico je rekao da je 1994. godine viđao Nedžada Herendu po hodnicima i da je išao kod rukovodioca, ali da nije znao na kojim je zadacima bio angažovan.
Svjedok je potvrdio da je poznavao Amira Međića, navodeći da je on promijenio više uprava i da je jedno vrijeme prikupljao informacije iz medija.
Nastavak suđenja je zakazan za 19. decembar.
