Rifet Kauković kazao je da je bio referent za bezbjednost u 505. brigadi, a da je njegov pretpostavljeni bio optuženi Zijad Nanić, pomoćnik komandanta za bezbjednost.
Kauković je rekao da ga je na tu dužnost postavio komandant brigade i da je imao zadatke u vezi sa materijalno-tehničkim sredstvima. Svjedok je kazao da je imao vrlo malo dodira sa pritvorenicima. Kako je rekao, uglavnom je običaj bio da svi oficiri privole zarobljenike da pređu u ABiH.
“Razgovarao je svako ko je mogao pomoći da ti ljudi izađu na pravi put”, izjavio je Kauković.
On je dodao da je drugi referent za bezbjednost više ispitivao zarobljene, a da je evidenciju o njima vodio Nanić. Kazao je da mu je poznat samo jedan incident, kada je jedan vojnik pucao u zarobljenika.
Svjedoku je poznato da je Nanić o tome obavijestio komandu.
Na pitanja Nanićeve Odbrane, Kauković je rekao da, u rijetkim kontaktima koje je imao, nije vidio povrede na zarobljenicima.
On se složio s braniteljicom Mersihom Delić da u komandi brigade nisu bili ratni zarobljenici, već pritvoreni vojnici ABiH koji su prešli na stranu “autonomaša”, odnosno dezertirali.
Tužilaštvo BiH tereti, uz Nanića, i Esada Kudelića, Vahida Bajraktarevića, Senada Salkića, Hasana Mustafića, Nedžada Bapića te Samira i Huseina Isakovića za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu, u periodu od novembra 1994. do augusta 1995. godine.
Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa ABiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.
Kauković je na pitanje Odbrane Bajraktarevića kazao da je optuženi bio s njim u akciji na Kumarici u martu 1995. godine.
Na suđenju je saslušan i Remzija Ičanović, koji je bio pomoćnik komandanta 505. brigade za personalne poslove. On je rekao da su pomoćnici izvještavali komandanta Izeta Nanića, svako iz svoje oblasti, kao i da su oni sastavljali i naređenja, koja je on potpisivao. Ičanović je kazao da je za čuvanje zarobljenika bio zadužen sektor bezbjednosti.
“Komandant je bio školovani oficir, znao je kako se treba odnositi prema ratnim zarobljenicima i pismena naređenja bila su u skladu sa principima Ženevskih konvencija”, rekao je svjedok.
On je kazao da je njegov zadatak bio da zavede i rasporedi one koji su željeli da se vrate u ABiH, te da je bilo nekih koji su se tri puta vraćali.
“Moj komandant ih nikad nije smatrao pravim ratnim zarobljenicima, nego da ih treba pridobiti da ponovo budu u Armiji”, izjavio je svjedok.
Kako je rekao, u komandi nije bio zatvor, već pritvor u kojem se lica nisu dugo zadržavala.
Nastavak suđenja je 2. decembra.
