Hadžić Džemal i ostali: Naređenje za neutralisanje haubica na Čemernu

Samir Karamuja je ispričao da je u maju 1992. godine mobilisan u Teritorijalnu odbranu (TO) Kakanj, gdje je bio raspoređen u četu kod Senada Jašarspahića. Kako je rekao, ubrzo nakon toga sa četom je otišao u Brezu, gdje je bio vodu s Teufikom Turudijom zvanim Tufo.

Svjedok je naveo da je iznad voda i čete postojao Džemo Hodžić, koji je, kako je pojasnio, bio nadređeni, ali mu nije poznato kome, niti da li je njemu bio nadređeni.

Prisjetio se dana kada im je, kako je kazao, došao Tufo i rekao da se ide na uništavanje haubica na Čemernu, odnosno da se neutrališu.

“Znam da su bile haubice na Čemernom, odakle su pucale na Brezu i Visoko (…) Tufo je okupio naš vod i izjavio da idemo na Čemerno, da će doći vodiči koji će nas odvesti gore i da se unište haubice”, kazao je Karamuja.

Ispričao je da su na Čemerno otišli pješke i da su se čitav dan i noć kretali, te su stigli u selo Korita, gdje su u školi proveli cijeli dan. U noći s 9. na 10. juni 1992. godine, rekao je svjedok, krenuli su prema Čemernu.

“Dolazimo, primičemo se haubicama. Ispred nas je bila neka kuća i nekih pomoćnih objekata. Onda je počela pucnjava, ne znam ko je prvi zapucao. Ja sam na nekom čistom prostoru pretrčao do štale. Čuo sam iza leđa jaku detonaciju, koje me oborila”, opisao je Karamuja i dodao da su ga neki saborci izvukli i na nosilima odnijeli do sela Mahmutović Rijeka, a potom u bolnicu u Brezu.

Istakao je da je na Čemernu vidio cijevi iz kuće koje pucaju i neke glave koje vire iz te kuće. Prema njegovim riječima, ne sjeća se šta se desilo s tim ljudima.

Njemu je pokazana izjava iz istrage u kojoj je navedeno da je čuo da su se ti ljudi predali, da su izašli iz kuće i da su ubijeni, ali da on to nije vidio. Svjedok je odgovorio da on to nije izjavio, da za to nije ni čuo.

Na upit tužioca Vladimira Simovića je li s njim u vodu bilo osoba iz Papratnice s prezimenom Sikira, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti. Potom mu je predočen zapisnik iz istrage u kojem stoji da se sjeća da su s njim bile osobe prezimena Sikira.

“Tokom ispitivanja mi je sugerisano prezime Sikira. Ja ne znam nikoga iz sela Papratnica”, pojasnio je svjedok odgovarajući na unakrsna pitanja.

On je izjavio da na Čemernu nije vidio ni jedno ubistvo, te da nije dobio druga naređenja osim neutralisanja haubica. Kako je kazao, niko nije rekao da se ljudi ubiju i opljačka i zapali imovina.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike TO-a te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Svjedokinja Mila Dačić je ispričala da je 11. juna 1992. u podnevnim satima na radiju “Srna” čula vanredne vijesti o događaju koji se desio na Čemernu – ubistvima i popaljenim kućama. Kada su počeli čitati imena, tada je saznala da su ubijeni njeni roditelji, brat i rođaci.

“Ubijen mi je otac Đorđe Bunjevac, majka Koviljka, brat Goran, stric Rajko, strina Mirosava, njihova dva sina Milan i Ranko (…) Na televiziji, 12. juna sam vidjela sahranu (…) Od strica Rade sam saznala da su zvjerski ubijeni, maljevima, sjekirama…”, izjavila je svjedokinja.

Suđenje se nastavlja 28. novembra.