godine nikada neće zaboraviti jer joj je tog dana ubijen suprug.
Aida Muratović ispričala je da su 22. maja u njeno mjesto Čolovnik došla dva autobusa puna vojske.
“Jedan od tih vojnika je druge raspoređivao. Većina je krenula prema našim kućama. To ne mogu nikad u životu zaboraviti. Uspjela sam uzeti svoju bebu i počela bježati prema šumi. U šumi je bilo dosta naroda”, kazala je Muratović i dodala da je njen suprug Husein ostao, i tog dana ga je posljednji put vidjela.
Svjedokinja je rekla da je posmrtne ostatke svog supruga pronašla u grobnici “Ramin grob”.
Cvijan Tomanić je optužen da je, kao pripadnik Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva – ubistvima, teškim oduzimanjem slobode i drugim nečovječnim djelima. Na teret mu je stavljeno ubistvo civila albanske nacionalnosti, kao i odvođenje u nepoznatom pravcu dvojice civila bošnjačke nacionalnosti, čiji su posmrtni ostaci kasnije ekshumirani iz masovne grobnice.
Nakon saslušanja svjedokinje Muratović, tužiteljica Dika Omerović pročitala je iskaz Mevle Čerkić dat u istrazi 1999. godine Kantonalnom sudu u Tuzli. U toj izjavi Čerkić je izjavila da je vojska odvela četvoricu njenih sinova, te da je išla u srpsko selo Tomanići da se raspita za sudbinu sinova i da joj je rečeno da su odvedeni na ispitivanje.
Ona je u izjavi naglasila da je vidjela kopanje grobnice “Ramin grob”, kao i da su nakon deset ili 15 dana došli vojnici i odveli žene u kuću Mehe Kučuka, gdje ostaju 15 dana.
“Dolazili su nepoznati muškarci, plašili nas i svašta govorili, ali nije bilo silovanja”, kazala je 1999. Čerkić, koja je preminula 2004. godine.
Nastavak suđenja je 20. novembra.
