Džananović i ostali: Polomljeni u zatvoru na Alipašinom Polju

Svjedočeći video-vezom iz Beograda, Mirko Popara je Senada Džananovića i Gadžu zvanog Kimun označio kao glavne u ovom objektu. On je rekao da je Džananović bio upravnik, a Gadžo njegov zamjenik ili pomoćnik.

Popara je kazao da su ga lica u crnim uniformama 18. juna 1992. odvela u podrum.

Prisjetio se kako je doveden mladić Dragan Perišić sa majkom. Svjedok je rekao da je Perišić – za koga je u istrazi naveo “Pešić” – bio u trenerci i da su ga presvukli u uniformu i odveli na sprat, odakle se vratio premlaćen. Ispričao je da mu je Perišić kazao da su mu rekli da će mu biti lakše ako prizna da je sarađivao s vojskom, i da je tako izjavio iako to nije bilo tačno.

Popara je kazao da su mladić i majka odvedeni i da je poslije od pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) čuo da su ubijeni i sahranjeni u naselju Nedžarići.

On je rekao da je svjedokinja “A” vođena na sprat i silovana, te da je po nju dolazio Džananović. Dodao je da je na sprat vođena i svjedokinja “B”.

Popara je svjedočio o povredama zatočenika koje su izvodili i prebijali.

“Draško Vukosav je doveden s Dobrinje… Toliko su ga tukli da nije mogao stajati. Odmah je pao na beton”, prisjetio se svjedok i dodao da je čuo da je Vukosav bačen u Miljacku.

On je kazao da su i njega udarali, ali da nije bio “polomljen” kao drugi.

Popara je ispričao kako ih je Kimun jednom odvezao do Miljacke da im pokaže “kako plutaju četnici”, odnosno “gdje ih bacaju”.

Kako je rekao, nakon 12 dana je pušten. Kazao je da je od komšije saznao za “Senada Gadžu Kimuna”.

Na pitanje Gadžine Odbrane, on je odgovorio da do zatvaranja nije poznavao optužene.

Za zatvaranje, nečovječna postupanja i ubistva civila u sarajevskom naselju Alipašino Polje, Tužilaštvo BiH tereti Senada Džananovića i Edina Gadžu zvanog Kimun. Oni su optuženi kao bivši pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) “Stela” i specijalnih jedinica ABiH.

Svjedok Popara je rekao da su mu prije zatvaranja pretresali stan i pitali u vezi sa slanjem sina u vojsku. Slično je interesovalo i Džananovićevog branioca Senada Dupovca, koji je sugerisao svjedoku da je “odbrana zemlje čast, ali da je ipak poslao dijete u JNA, koja je izvršila agresiju”.

Popara je kazao da su njegovog sina u vojsku poslali opštinski organi.

Rekao je da mu nije poznato da su pripadnici policije vršili pretrese na osnovu spiska lica srpske nacionalnosti koji su dobili oružje. Popara je izjavio da u njegovom stanu ništa nije pronađeno.

On je napomenuo da poznaje Zaima Arnautovića i da s njim nije imao problema. Nije mogao potvrditi sugestije branioca da je Arnautović ispitivao zatvorene i odlučivao ko će ostati.

Putem veze iz Beograda svjedočio je i Dragan Pešić, koji je kazao da je 1992. radio u Beogradu i da mu je komšinica javila da su mu majka Leposava i brat Duško odvedeni krajem juna iz stana u centru Sarajeva. Čuo je da su ih odveli ljudi u crnim uniformama.

Svjedok je rekao da je čuo da su iz zgrade bili odvedeni svi Srbi osim jednog. O sudbini majke i brata, kako je naveo, nije uspio ništa da sazna do 2008., kada su mu javili da su pronađeni posmrtni ostaci i da se DNK podudara.

Pešić je kazao da mu je rečeno da su mu majka i brat pronađeni na pomoćnom stadionu “Koševa”. Naveo je da do danas nije preuzeo posmrtne ostatke i sahranio ih, na šta mu je tužilac Vladimir Simović rekao da će mu pomoći.

Na pitanje Dupovca, svjedok je odogovorio da mu je u vezi s odvođenjem komšinica spomenula ime Fahre Hadžiomerovića. Kazao je da nije čuo da su ubijeni na Kazanima.

Nastavak suđenja je 15. novembra.