Matuzović i ostali: Suprug tjeran da kopa rovove

Joka Božić je izjavila da je u maju 1992. hrvatska vojska ušla u selo Bukova Greda, da su ispreturali stvari u kući u kojoj je živjela sa suprugom Aleksandrom, kao i da su dan poslije vojnici, koji su rekli da su iz Slavonske Požege, saopćili stanovništvu da se okupe kod prodavnice.

Njen suprug i djever su tada, kako je kazala, odvedeni u Orašje, vojnici sa strane su joj porazbijali prozore na kući, a kroz selo su provedeni Mićo Gavrić, Dragan Cvijanović, Lazo Vasiljević i Zoran Maksimović jer je vojska tražila oružje, koje, prema njenim riječima, nisu našli.

“Njih četvoricu su proveli kroz naše kuće i odveli ih u njive. Ubacili su ljude koje mi ne znamo, nepoznatu vojsku. Čula sam kasnije da su ubijeni, ali nisam vidjela. Pucnje sam čula”, rekla je svjedokinja i navela da ih je kasnije neko zakopao bagerom.

Svjedokinja je kazala da su joj kasnije dopustili da posjeti supruga i popriča s njim, ali da su 11. juna 1992. žene i stariji ljudi odvedeni iz sela jer im je rečeno da “dolazi druga vojska” i da ne bi željeli da maltretiraju mještane, te je prebačena u školu u Orašju, gdje joj je bio suprug.

“Mog Acu su tjerali da kopa rovove 74 dana, on mi je to rekao. Mlađih je ljudi bilo, ali oni su njega tjerali. Bio je bolestan”, kazala je svjedokinja.

Rekla je kako je u školi bio zatvoren Aćim Cvijanović, koji je pokazivao da je pretučen i da mu je oko izbijeno katancem, da je tražio lijekove, i potom je odveden, te ga više nije vidjela.

Ispričala je svjedokinja još da su neke žene u zatvoru izvodili, kao i da su imovinu Srba u Bukovoj Gredi porušili.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Joso Nedić, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Zločine su, prema optužnici, počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju, a na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.

Tužilaštvo je pročitalo iskaze iz istrage svjedoka Cvijetina Đurkanovića – za kojeg se vještak ranije izjasnio da nije sposoban da pristupi suđenju – u kojima je izjavio da je bio direktor obdaništa u Orašju i da ga je početkom maja 1992. policija s profesorom Spasojem Ristanićem odvela u školu, odakle su prebačeni u Mahalu, gdje su s nekim zatvorenicima bile i njihove žene.

“Rekli su da žele da nas sačuvaju od odmazde i da nas stavljaju u izolaciju, ali sam uvidio da je to farsa”, stoji u jednoj od izjava.

Kako je izjavio u istrazi, poznato mu je da su među vojnim policajcima koji su ih čuvali bila braća Živković – Mato zvani Rakijica i Anto zvani Žika – ali da njega nisu maltretirali, niti je vidio da su zlostavljali druge zatvorenike; potom da je u augustu 1992. od gelera granate bio ranjen na kopanju rovova u Đulića šumi, kao i da je čuo da su žene izvođene i silovane.

Svjedok je u jednom od iskaza naveo da poznaje Matuzovića, da zna da je bio komandant u Orašju, kao i da je u dva ili tri navrata dolazio u zatvor, ali da tada nisu ostvarili komunikaciju.

Odbrana je rekla da bi svjedoka, da je prisutan u sudnici, pitala da objasni okolnosti Matuzovićevog dolaska i s kim je tada bio.

Nastavak suđenja je 13. novembra.