Maksimović i ostali: Optuženi bio na stanici u Lazarevićima

Cvjetko Manojlović se prisjetio da je krenuo na svoje stražarsko mjesto na Popovoj kosi kada je čuo pucanj, i ubrzo je vidio Cvjetka Đorđića kako leži i da je ispod njega krv, nakon čega ga je, kako je izjavio, s još jednim čovjekom odnio u Lazareviće, dok je ispod linije vidio da je prošla kolona ljudi.

“Nosimo ga u Lazareviće dva kilometra. Donijeli smo čovjeka na stanicu i ostavljamo kod Raje Lazarevića. Tu je bila doktorica koja mu je ukazivala pomoć, Rajo i još ljudi, a ja sam se vratio na liniju”, prisjetio se svjedok i dodao kako je kasnije čuo da je Đorđić preminuo na putu za bolnicu u Loznici.

Lazareviću se sudi, skupa sa Goranom Maksimovićem, Ljiljanom Mitrovićem, Slavkom Perićem, Miletom Vujovićem, Gojkom Stevanovićem i Mićom Manojlovićem, za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj kod Zvornika.

Maksimović je, prema optužnici, bio komandir interventne jedinice policije iz Ugljevika, Mitrović njegov zamjenik, Perić komandir Lokanjske čete, a ostali pripadnici te jedinice.

Svjedokinja Milena Lazarević je kazala da je sredinom jula 1992. čula pucnjavu i da je s djecom krenula na stanicu u Lazarevićima – gdje je vidjela da se Đorđiću, kojeg su, prema njenim riječima, donijeli s linije, ukazuje pomoć – i da je tu vidjela optuženog Lazarevića.

Navela je svjedokinja da je Lazarević sve vrijeme bio tu, kao i da je ostao na tom mjestu kada je ona s djecom otišla prema Loznici.

Svjedok Bato Lazarević je rekao da se, nakon što je čuo pucnjavu, spustio na autobusku stanicu, gdje se ukazivala pomoć ranjenom Đorđiću, i da je vidio Raju Lazarevića da pomaže medicinskoj sestri, kao i da tom prilikom nije bio naoružan.

“Rajo je došao tu prije mene. Kada odlazim u komandu, on ostaje tu”, ispričao je svjedok i dodao da je tada u Lokanju bilo još stradalih mještana.

Nastavak suđenja je 11. novembra.