Svjedočeći na poziv Tužilaštva BiH, Muslimović je rekao da je, kao načelnik Uprave, potpisao informaciju koju su sačinili analitičari i da je ona proslijeđena predsjedniku, načelniku Štaba Vrhovne komande, a moguće i Službi državne bezbjednosti.
Na pitanje da li je podnijeta krivična prijava, on je odgovorio da pretpostavlja da se išlo na provjeru informacija.
“U Sarajevu je tada bila katastrofalno teška situacija i bilo je prioritetnijih problema”, kazao je Muslimović, napomenuvši da su ubistva bila godinu prije te informacije i da je bilo aktuelnih problema.
On je rekao da u aprilu 1992. godine nije imao informaciju o ubistvima osmorice srpskih vojnika u Velikom parku.
“Da sam znao ‘92, niko me ne bi spriječio da isto podnesem izvještaj”, istakao je Muslimović.
Tužiteljica Vesna Ilić kazala je da se specijalna informacija od 29. maja 1993. godine odnosi na “raščišćavanje sa pripadnicima bivše Specijalne brigade Juke Prazine” i da se na jednoj stranici, između ostalih, spominje Nermin Uzunović kao počinilac nezakonitih radnji, odnosno da je “strijeljao šest četnika kod Doma policije”.
Napominjući da se za ove navode u informaciji poziva na jednog pripadnika Specijalne brigade, Ilić je pitala svjedoka zbog čega nije navedeno njegovo ime. Muslimović je rekao da se ne sjeća i da je vjerovatno postojao razlog.
Uzunović je optužen sa Draganom Vikićem, Jusufom Pušinom i Mladenom Čovčićem. Na teret su im stavljena ubistva osam zarobljenih vojnika počinjena u Velikom parku u aprilu 1992. godine.
Vikić je, kao komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
Na pitanje Vikićeve Odbrane, Muslimović je odgovorio da je zarobljene trebalo sprovesti na mjesto predviđeno za ratne zarobljenike.
O specijalnoj informaciji govorio je i Džemal Vučković, koji je bio analitičar u Upravi vojne bezbjednosti. On je pojasnio da je praksa bila da u informacijama izostavljaju izvore. Kazao je da je operativac koji je razgovarao sa izvorom znao o kome se radi, a da je za analitiku bilo bitno da li je pouzdan ili nepouzdan.
“Po pravilu bi trebalo da se napiše da li je izvor pouzdan ili nepouzdan. Ovo je bio delikatan slučaj i vjerovatno zato nije navedeno”, rekao je Vučković.
Nastavak suđenja je 31. oktobra.
