Maksimović i ostali: Mitrović bez rukovodnih dužnosti

Mile Matijević je kazao da je, u vrijeme koje obuhvata optužnica, Mitrović obavljao poslove milicionera u Stanici milicije u Ugljeviku, a 1994. godine je postavljen za zamjenika komandira te stanice.

On je dodao da Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji u policiji ne poznaje interventnu jedinicu. Kako je rekao, u septembru 1994. godine doneseni su akti o formiranju posebnih jedinica policije.

Mitrović je, prema optužnici, bio zamjenik komandira Interventne jedinice policije iz Ugljevika. Njemu se sudi s Goranom Maksimovićem, Slavkom Perićem, Miletom Vujevićem, Vukašinom Draškovićem, Gojkom Stevanovićem, Rajom Lazarevićem i Mićom Manojlovićem za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj kod Zvornika.

U optužnici se navodi da je Maksimović bio komandir Interventne jedinice, Perić komandir Lokanjske čete Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici te jedinice.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice Dike Omerović, vještak Matijević je kazao da je u policiji upotrebljavan pojam “interventni vod” iako nije bio propisan aktima.

“Kvalitetnijim policajcima su ojačavali patrole. Oni nisu bili stalni sastav, niti su imali komandira, već im je pretpostavljeni bio komandir stanice”, rekao je Matijević, koji je i sam obavljao niz dužnosti u policiji.

Na sugestiju tužiteljice da je ovo pojašnjenje u suprotnosti sa njegovim zaključkom iz nalaza, vještak je kazao da interventni vod nije postojao prema propisima, a da mu nije bio zadatak da utvrđuje faktičko stanje.

Tužiteljica je predočila vještaku prijedlog za dodjelu odlikovanja Mitroviću iz novembra 1994. godine, u kojem se, između ostalog, navodi da je postavljen na dužnost komandira interventne jedinice i da je učestvovao na ratištima.

Vještak je ponovio da interventna jedinica nije bila u strukturi. Mitrovićev branilac Milenko Zelenović rekao je da se u predočenom dokumentu ne navodi vremenski period.

Matijević je u nalazu govorio i o pretpočinjavanju jedinica policije vojsci za vrijeme izvršenja borbenih zadataka, na osnovu naredbe ministra unutrašnjih poslova, te da u tom slučaju više ne pripadaju Ministarstvu unutrašnjih poslova, već potpadaju pod vojni sistem.

On je kazao da je ova oblast preciznije regulisana 1994. godine, a da je zaključke o pretpočinjavanju za raniji period izveo na osnovu određenih intstruktivnih akata.

Na poziv Odbrane Gojka Stevanovića saslušan je Milan Marinković, koji je ranije saslušan kao svjedok Tužilaštva i koji je sa optuženim u daljim rodbinskim vezama. On je kazao da je bio na liniji kada je bio napad 14. jula 1992. godine i da se kući vratio između deset i 11 sati prijepodne. Ispričao je da mu je majka rekla da je prošao Gojko i da mu je brat poginuo.

Svjedok je izjavio da je čuo da su na lokalitetu Njiverice bila ubistva i da je to mjesto udaljeno četiri do pet kilometara od kuća u kojima su živjele njegova porodica i Gojko Stevanović. Marinković je kazao da nikada nije čuo da se optuženi Stevanović dovodi u vezu sa ovim ubistvima, te da je riječ o mirnom i povučenom čovjeku, koji ni s kim nije imao većih prepirki.

Nastavak suđenja je 28. oktobra.