Soka Maksimović je navela da je napustila Bukovu Gredu prije 9. maja 1992. godine, kada je ubijen njen sin Zoran i drugi mještani. Njegovu sudbinu svjedokinja je saznala iz priča.
“Pričali su oni koji su ostali tu, kako su uzeli njih četvoricu, sve ih udarali, odveli u njive i tamo ih pobili”, kazala je Maksimović, dodavši da su osim Zorana ubijeni Mićo Gavrić, Drago Cvijanović i Lazo Vasiljević.
Svjedokinja je ispričala da je razmjena tijela bila 1994. godine, te da su njoj dali samo Zoranovu lobanju.
“Ja je držala, uzela i gledam njegovu lobanju…”, rekla je svjedokinja, pojasnivši da je sina prepoznala po zubima.
Darinka Gavrić je kazala kako je čula da su 9. maja 1992. godine muškarci koji su ostali u Bukovoj Gredi, među kojima i njen suprug Andrija, odvedeni u logor. Također je istakla da je čula priče kako je njen suprug bio u tamnici, te da je bio tučen.
Njegove posmrtne ostatke, kako je navela, vidjela je nakon razmjene. Uočila je da je bio otečen i imao je ranu iznad obrve, kao i da nije imao 40 kilograma.
Maksimović i Gavrić su dale svoje iskaze nakon što je ranije vještak utvrdio da su sposobne doći u Sud BiH i svjedočiti.
Za progon srpskog stanovništva ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju, optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a te vojne i civilne policije u Orašju.
Tužilaštvo je na ovom ročištu pročitalo dva iskaza svjedoka Vojina Milojevića, za kojeg je ranije utvrđeno da nije sposoban svjedočiti.
Odbrana jednog od optuženih se usprotivila čitanju dijela iskaza, za koji je naglasila da se ne odnosi na optužnicu. Tužilaštvo je odgovorilo da je bitan taj dio jer govori šta su sve logoraši preživjeli dok nisu došli u Donju Mahalu, za šta je Odbrana kazala da služi da “indoktrinira” Vijeće.
Milojević je u iskazu datom 2013. rekao da je 1992. godine bio zatvoren, između ostalog, na području Odžaka, Broda, te u školi u Donjoj Mahali. Također je ispričao da je tokom zatočeništva bio tučen, kao i da su zatvorenici bili maltretirani, izgladnjivani i vođeni na kopanje rovova.
On je naveo da su ga u Donjoj Mahali udarali, između ostalih, “Pero Konj, Dama, Rakijica, Čuljak i Kemi”.
U drugom iskazu iz 2015. godine svjedok je kazao da je u Donju Mahalu donesen na nosilima zbog lošeg stanja u kojem je bio, kao i da “kasnije nije bio zlostavljan”.
Neke od Odbrana su ukazale na razlike u iskazima, rekavši da se radi o nekredibilnom svjedoku, te je uložen prigovor zakonitosti jer ove izjave nisu uzete u ovoj istrazi.
Suđenje će se nastaviti 6. novembra.
