Rajko Subašić, koji je svjedočio na poziv Odbrane Anesa Sadikovića, ispričao je da je u Mađarskoj imao firmu koja je radila izvoz tekstilne robe na području bivše Jugoslavije, da je u jednom slučaju imao posao sa “Eko-Sanom”, a kasnije je kao savjetnik radio u drugim mađarskim firmama koje su se bavile istom djelatnošću.
Svjedok je kazao da je pri tome na uvid imao svu dokumentaciju koja je išla uz tekstilnu robu te opisao da su izvoznik i uvoznik najprije sklapali trgovački ugovor, nakon čega su se dostavljali cjenovnici roba, dogovarale isporuke po narudžbama, a na temelju onog što je izabrano u skladištu se radila faktura.
Naveo je i kako se roba iz Mađarske izvozi s neto cijenom i da ona ne uključuje poreze, koji se odnose samo na unutrašnji promet.
“Cijena robe se ne može mijenjati budući da je deklarativna. Vrijednost robe na dokumentima je tačna. Nemoguće je promijeniti, umanjiti cijenu koju smo poslali u BiH, osim ako se ne radi o svjesnom kriminalu, koji ne može trajati”, rekao je svjedok.
Prema njegovim riječima, u “normalnim poslovima” nije moguće ništa promijeniti na dokumentima od mjesta izvoza do mjesta uvoza, osim ako se ne radi o kriminalu.
Za optuženog Sadikovića svjedok je kazao da nije bio odgovorna osoba u “Eko-Sanu” niti da je s njim imao kontakte, kao i da se pri poslovanju nijednoj firmi ne mogu davati povlastice ako se roba izvozi na osnovu ugovora.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da je firma kojom je rukovodio imala krajem 2011. godine posao sa “Eko-Sanom”, ali da je prije i poslije toga bio saradnik u drugim firmama, kao i da se roba nije izlagala po pijacama, već se držala i izlagala u skladištu u koje je mogao doći kupac.
Netačnom je ocijenio tvrdnju tužioca Dubravka Čampare da je firme u Mađarskoj s kojima je radio osnovao optuženi Sadiković.
Čauševića, bivšeg direktora UIO-a, optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila.
Suđenje se nastavlja 24. oktobra.
