Dragičević i ostali: Uzoran i bez mržnje
Svjedoci su izjavili da nisu čuli da je Obrad Poluga umiješan u otmicu i ubistva putnika voza koja su se dogodila u februaru 1993. godine.
Aleksandar Fulurija je rekao da je Polugu upoznao kada je u februaru ili martu 1993. godine kao ljekar došao u Višegrad sa humanitarnom pomoći.
Svjedok je kazao da se 1995. stalno nastanio u Višegradu i da smatra porodicu Obrada Poluge uzornom. Naveo je da su se najbolje upoznali kroz sport.
Kako je rekao, mnogi roditelji nisu željeli da im djeca budu u košarkaškoj reprezantaciji BiH, ali da je optuženi poslao svoga sina, koji je bio jedini igrač srpske nacionalnosti.
Fulurija je kazao i da su u karate klubu u Višegradu koji je vodio Poluga bili povratnici Bošnjaci, iako su neki zbog toga davali “zlobne komentare”.
Svjedok je rekao da je bio strašno iznenađen kad su uhapšeni Poluga i drugi jer nikada nije čuo da se dovode u vezu sa otmicom i ubistvom putnika, a pogotovu ne optuženi.
Za ubistvo 20 putnika otetih 27. februara 1993. iz voza u Štrpcima optuženi su, uz Luku Dragičevića, Boban Inđić, Obrad i Novak Poluga, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović, Petko Inđić, Radojica Ristić, Vuk Ratković i Miodrag Mitrašinović.
Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Inđić komandir Interventne čete ove brigade, a ostali optuženi pripadnici ove čete.
O pozitivnim osobinama optuženog Obrada Poluge govorio je i Rajko Ćetković, pravoslavni sveštenik iz Višegrada. Kazao je da njegovu porodicu dugo poznaje i da nisu ispoljavali nacionalnu mržnju.
Ćetković je rekao da bi, kao sveštenik, čuo da je Poluga povezan sa otmicom i ubistvom, i da u tom slučaju ne bi došao da svjedoči.
Nastavak suđenja je zakazan 25. oktobra.
