Hadžić Džemal i ostali: U akciji sa optuženima

Muriz Sikirić je kazao da se 23. maja 1992. dobrovoljno javio za odlazak na teren zajedno sa drugim mještanima Papratnice (opština Kakanj), uključujući Senada, Benjamina i Harisa Sikiru.

On je rekao da su u Kaknju zadužili oružje, a da su u Brezi imali kraću obuku. Kako je izjavio, komandir voda bio je Teufik Turudija Tufo, a od starješina bio je i Džemal Hadžić.

Sikirić je kazao da su iz Breze otišli u rejon Vlahinja, gdje su bili izloženi granatiranju i gdje je ranjen komandir Senad Jašarspahić.

Kako je naveo, rečeno im je da idu na Čemerno, da unište haubice, i krenulo ih je 20 do 25.

Sikirić se prisjetio da su došli na plato iznad Čemerna i da su se spuštali prema haubicama. Prema njegovim riječima, zapucalo je. Naveo je da su s njim bili Benjamin, Haris i Salih Sikira, kao i Sedin Smolo, a da je kasnije vidio i Džemala Smolu.

Ustvrdio je i da se sjeća štale u kojoj su bili sanduci s municijom. Kazao je da su jednu ili dvije haubice uspjeli gurnuti, a da su druge minirali i skinuli im optičke instrumente.

Sikirić je izjavio da ga je bilo strah i da nije vidio šta drugi rade. Nije mu poznato da li je bilo ubistava.

Na pitanja branioca Izeta Baždarevića, svjedok je potvrdio da su oko haubica bili vojnici i da su zapucali na njih. Rekao je da nije vidio zarobljavanja.

Prilikom ispitivanja kod tužioca u istrazi je bio inspektor koji mu je priprijetio da će ići u zatvor i da će mu djeca ostati siročad, kazao je Sikirić te dodao i da mu je nuđen imunitet i zaštita, ali da ga je on odbio i rekao da ne zna ništa više.

Na pitanje tužioca Vladimira Simovića, svjedok je kazao da je ispričao sve što je znao i da mu je bilo rečeno da ne mora svjedočiti protiv sebe.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno. Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Kemal Šulj ispričao je kako je kao dobrovoljac iz sela Brnjic (opština Kakanj) krenuo u deblokadu Sarajeva, dodavši da je bio u vodu Mirzeta Škulja, a da je bio i drugi vod, čiji je komandir bio Teufik Turudija Tufo.

Nakon boravka u Brezi, otišli su na Vlahinje, gdje je određeno da Tufin vod ide na Čemerno. Naveo je i da se Tufo nije ništa pitao.

Šulj je rekao da u to vrijeme nije poznavao pripadnike drugog voda, a da je kasnije saznao ko je išao na Čemerno, ali da se sada ne sjeća.

Tužilac ga je podsjetio da je u istrazi, među ostalima, spominjao Harisa i Benjamina Sikiru. On tvrdi da ih za vrijeme akcije nije poznavao i da mu je tužilac navodio imena pitajući ga da li je bio u akciji.

Odbrane su se protivile uvođenju iskaza ovog svjedoka jer smatraju da je na njega izvršen uticaj.

Nastavak suđenja je zakazan za 10. oktobar.