Radmila Babić je izjavila da je u junu 1992. godine sa suprugom bila na sahrani Radenka Baltića i da su se vratili kući, gdje je po njenog supruga došao Dragan Balaban u zelenom mercedesu.
Prema njenom svjedočenju, Balaban je pozvao njenog muža da idu u Ekiće. Navela je da ga je pitala zbog čega idu, a on joj je odgovorio: “Ništa se ti ne sekiraj, Rado, idemo ih obavijestiti da trebaju otići.”
“Mislila sam da je tako i rekla sam mužu da ide da pomogne. On je otišao u majici i hlačama, bez oružja”, prisjetila se svjedokinja.
Ona je dodala da joj se muž kasno vratio i kazao da su pobijeni ljudi. Rekao joj je da je, kada je vidio “da zveckaju lopate”, otišao ispod obale sa jednim, danas pokojnim komšijom.
Babić je kazala da njen suprug nije znao ko je pobio ljude jer je bio “ispod obale”.
Za ubistva 24 Bošnjaka u zaseocima Alići i Ekići, s Milenkom Babićem su optuženi Ljuban Babić, Ranko Balaban, Rajko Karlica, Milenko Brčin, Mirko Odžić, Ratko Goronja, Nikola Reljić, Dragan i Ranko Baltić, Miroslav Kapetanović i Ranko Grab.
Prema optužnici, oni su kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), policije i paravojnih formacija, počinili progon nesrpskog stanovništva – ubistvima, prisilnim preseljenjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.
Svjedokinja Babić je rekla da su imali dobre odnose sa komšijama u Ekićima i da su posebno bili bliski sa komšijama koji su njenoj porodici pomogli u Drugom svjetskom ratu, kada joj je djed preživio strijeljanje.
Kao svjedok Babićeve Odbrane saslušan je i Ostoja Umićević, koji je ispričao kako mu je kod kuće Baltića, uoči sahrane, Dragan Balaban kazao da sutra idu na Ekiće.
“Ja sam rekao: ‘Nek’ ide ko hoće, ja neću, nit’ će iko od mojih.’ On je rekao da neće biti u selu ko ne bude išao, a ja sam mu rekao: ‘Ti dođi pa me istjeraj’”, prisjetio se Umićević.
On je dodao da je sutradan, nakon sahrane, vidio Babića i Balabana u vozilu koje je prošlo pored njegove kuće.
Dragan Balaban je u odvojenom predmetu priznao krivicu i osuđen je na sedam godina zatvora zbog zločina počinjenih u Ekićima i Alićima.
Svjedokinja – čije ime ne smije biti objavljeno – prisjetila se kako je po njenog supruga došao Milan Balaban, koji je bio pod dejstvom alkohola. Navela je da ga je pozvao da idu u Ekiće i Aliće da “proprate ljude”.
Ona je kazala da je njen muž otišao i da nije imao oružje. Sutradan joj je rekao da je sreo Babića i da su se “povukli” kada su vidjeli da nešto nije u redu.
Na prijedlog Odbrane Milenka Brčina u spis je uvršten iskaz preminulog Eniza Ekića, koji je ispričao kako je 16. juna 1992. radio kod Stojana Baltića i da je Brčin kazao da Stojanov sin ne ide u Aliće i Ekiće jer bi mogao biti napad.
Prema iskazu, svjedok je predveče pošao kući, ali su se vratili kod Stojana i rekli mu da su im popalili selo. Stojan im je kazao da se sakriju u šumu, odakle su sutradan nastavili dalje, te su saznali da su pobijeni ljudi u Alićima i Ekićima.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. oktobar.
