Mladen Rodić je ispričao kako je jedne prilike sa kolegom dobio zadatak da rezervnim policajcima u selima Sasina i Trnova podijele pozive da vrate “dugo naoružanje” koje su bili zadužili. Na putu do Trnove, kako je kazao, zapazio je naoružane muškarce i zaustavio vozilo. Prema njegovim riječima, četvorica su uperili oružje u njih i naredili im da izađu, te su im iz vozila uzeli puške, kao i njegov pištolj.
Kako je svjedok rekao, među njima je iz viđenja poznavao Edu Džafića, koji se korektno ponašao. Misli da su, zahvaljujući Džafiću, dobro prošli i vratili se u Sanski Most.
Rodić je kazao da se pričalo da je na tom području prva žrtva bio Predrag Dobrijević iz sela Suvača.
Svjedok je rekao da je kao vozač i pozornik u policiji naređenja dobijao od dežurnog u stanici i šefa smjene. Kako je kazao, on lično nije dobijao naređenja da nekog privodi, ali mu je poznato da su u stanicu dovođeni aktivisti Stranke demokratske akcije (SDA). On je izjavio da se privedeni nisu dugo zadržavali u stanici. Naveo je da je postojao objekat “Betonirka”, koji je imao upravnika i stražarsku službu, u kojoj su bili i rezervni policajci.
Rodić je ispričao kako je jednom vozio komandira u neko selo, po bivšeg kolegu iz policije Zikreta Zukića jer je, kako mu je rekao komandir, postojala informacija da nije siguran.
On je posvjedočio da su Zukića odveli u školu iako je on htio da ga ostave u stanu. Rodić je kazao da mu je komandir Milan Ivanić, kada ga je pitao zašto ga nisu odvezli u stan, odgovorio da ako nije siguran u selu, neće biti ni u stanu.
Rodić je rekao da nije bio u bliskim odnosima sa optuženim, ali da mu je ostalo upečatljivo to da nije volio pljačku, što se u to vrijeme dešavalo u bošnjačkim selima.
Tužilaštvo BiH tereti Vrućinića, bivšeg načelnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) i člana Kriznog štaba u Sanskom Mostu, za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Kao svjedok Odbrane saslušan je i Đuro Adamović, koji je bio rezervni policajac u selu Lušci Palanka. Naveo je da su u selu bili i pripadnici Šeste sanske brigade.
On je posvjedočio da je u kuću Sime Miljuša, koja je bila pretvorena u muzej, Vojna policija u prvi mah dovodila muslimansko stanovništvo. Rezervni policajci su, kako je kazao, bili zaduženi da obezbjeđuju vanjski dio objekta i dostavljali su hranu zatvorenim.
Adamović je rekao da je zatvorenike Vojna policija vodila na ispitivanje u Dom u Lušci Palanci, a da ih je policija vodila u Policijsku stanicu.
Prema njegovim riječima, privedeni bi u toj kući bili nekoliko dana, a ukupno je prošlo do 35 ljudi. Kazao je da su ljudi tu zatvarani deset do petnaest dana i da je poslije čuo da su zatvoreni prebačeni na Manjaču.
Svjedoku nije poznato da je neko maltretiran, osim da je bilo psovki i vrijeđanja od mještana ili prolaznika.
Branilac Branko Gudalo je svjedoku predočio fotografiju spomen-ploče na kojoj piše da su u toj kući civili zatvarani više stotina dana i na kojoj su upisana imena pet ljudi koji su podlegli torturama. Adamović je rekao da je prvi sa popisa – Dževdo Avdić – pušten i da je čuo da je poslije nastradao na nekim radovima.
U toj kući, kazao je svjedok, bio je zatvoren i Ejub Delić, kolega sa kojim je prije rata radio u fabrici. Delića je, kako je naveo, vidio i na Manjači, gdje je poslat da obezbjeđuje objekat na stražarskim mjestima. On je rekao da im je na Manjači zadatke izdavao izvjesni vodnik.
Svjedok je potvrdio da je u Lušci Palanku jednom dolazio Vrućinić i da im je “savjetovao da ne uprljaju uniformu”.
Suđenje se nastavlja 17. septembra.
