Džananović i ostali: Saznanja o smrti oca i brata

Želivoje Elez je kazao da se njegov otac Vladislav 6. juna 1992. nije vratio kući s radne obaveze, da dva do tri dana porodica za njega ništa nije znala, dok nisu došla dva momka koji su im saopćili da je otac priveden kod Juke Prazine.

Prema njegovom svjedočenju, otac je jednog od tih momaka zamolio da dođe do stana gdje je svjedok bio s porodicom, kako bi im javili da je živ i da čuje da li su oni živi.

“Bio je zatvoren negdje do kraja juna, kada je pušten kući. Bio je sav crn, kao kreatura”, prisjetio se svjedok.

Elez je rekao kako mu je otac pričao da su ga uniformisani ljudi zaustavili i tražili mu ličnu kartu, da je bio zatvoren u “Borsalinu” i da su u toj prostoriji tučeni i maltretirani, kao i da su tu čak bile kante za nuždu.

“Znam da su ga prebili, što se moglo vidjeti na njemu. Pričao je za nekog s nadimkom ‘Sena’ iz Rogatice da je taj bio najgori, da mu je trpao pištolj u usta, pa palicu, da su mu oblačili luđačku košulju”, kazao je svjedok i dodao da je u tom prostoru, prema priči njegovog oca, ubijen Novo Drašković.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedok je rekao da ne zna da je policija našla spisak sa imenima lica srpske nacionalnosti koja su imala naoružanje, ali je ustvrdio da njegov otac nije imao oružje.

Tužilaštvo BiH je optužilo Senada Džananovića i Edina Gadžu za zatvaranja, nečovječna postupanja i ubistva civila na Alipašinom Polju, a prema optužnici, oni su bili pripadnici Teritorijalne odbrane “Stela” i specijalnih jedinica Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Dragomir Krstović je posvjedočio da se u junu 1992. telefonom čuo s bratom Radomirom, koji mu je kazao da su njihovog oca Gruju i zeta Zdravka Mitrovića uniformisane osobe odvele u “Borsalino“, kao i da je kasnije od tetke čuo da je otac ubijen, što je bila prva informacija.

“Mislim da sam se još jednom čuo s bratom, rekao mi je da je otac ubijen i da će ostati u Sarajevu dok ne nađe ko ga je ubio”, izjavio je svjedok i pojasnio da je poslije toga izgubio kontakt s bratom.

Svjedok je kazao da je kasnije od tetke dobio informaciju da mu je brat izvršio samoubistvo skokom sa osmog sprata zgrade – u šta, kako je rekao, ne vjeruje – te da je sahranjen na groblju “Lav”.

Napomenuo je kako je čuo da je tijelo oca sahranjeno u parku iza zgrade i da je sahrani prisustvovao njegov brat, kao i da su mu pričali da su vidjeli uniformisane osobe koje su mu oca odvele, i da su ga udarali kundacima dok su ga privodili.

U ovom slučaju oko oca i brata, dodao je svjedok, sve se odigralo u junu 1992. godine, napomenuvši da ima želju da sazna šta je zaista bilo s njima.

Nastavak suđenja je 17. septembra.