Garić: Pretučeni u stanici policije u Vlasenici

Hajrudin Gogić je ispričao da su 2. maja 1992. pred njegovu kuću došla dvojica muškaraca i “strpali” ga u bijeli golf sa oznakama policije te odvezli u stanicu i uveli u prostoriju na spratu, gdje su ga počeli tući.

“Jedan me udarao nogama, čizmama. Rukama nije mogao, bile su mu otekle, pa je udarao laktovima. Ovaj drugi je udarao palicama po glavi, leđima, sav sam bio crn. Pokušavao sam se odbraniti rukama, pa oteo palicu. Unijeli su kabl i savladali me. Gubio sam svijest, krvario”, rekao je svjedok i pojasnio da je udaranje trajalo 15 do 20 minuta.

Nakon što je pretučen, svjedok je, kako je kazao, odveden sprat niže, u sobicu gdje je bilo smješteno još 17 ljudi, te je čuo da je u večernjim satima došao njegov podstanar i rekao: “Hajrudin mora izaći, nije čovjek ništa kriv”, pa su iz policije izašli on i još jedan muškarac, a kasnije je u Opštini dobio potvrdu da može napustiti Vlasenicu.

Svjedok je ispričao i da je nakon rata razgovarao s radnim kolegom, koji mu je opisivao kako ga je tukao neki Garić kojeg je poznavao i to u policiji u Vlasenici i u Klještanima na kopanju rovova, odakle je pobjegao.

Svjedok GR-11 je kazao da su 24. aprila 1992. došla četvorica muškaraca – za koje je kasnije saznao da se jedan preziva Garić, drugi Pelemiš, sa ožiljkom na licu, trećeg je poznavao po nadimku – i odveli njega i njegovog brata u prostorije mjesne osnovne škole.

Pojasnio je svjedok da je tog Garića poznavao njegov brat, da je za Pelemiša čuo kasnije, a nakon ispitivanja u školi, prevezeni su u stanicu policije.

“Dovezli su nas, i Garić je odveo brata u jednu kancelariju, ja i Pelemiš smo bili u drugoj. Pelemiš me počeo tući kundakom puške, vojničkim cipelama, od pasa prema gore. Ništa ja njemu ne govorim, jer nemam šta reći”, izjavio je svjedok i dodao da je nakon pola sata s bratom odveden i zatvoren u malu prostoriju koja je bila krcata.

Prema njegovom svjedočenju, brat mu je rekao da ga Garić nije dirao, niti se na njemu moglo vidjeti da je maltretiran, a kasnije su obojica pozvani u kancelariju, gdje je bilo prisutno više ljudi, među kojima i Garić, koji je šutio, i gdje je načelnik stanice kazao da ih puste obojicu.

Odgovarujući na pitanja Odbrane, svjedok je potvrdio da je, od četvorice koji su došli po njega i brata, poznavao samo osobu s nadimkom Bulje, da za lice sa prezimenom Garić nije znao kako se zove, kao i da ta osoba nije tukla ni njega ni brata, već da je samo šutjela.

Na upit da li je u istrazi iskaz dao protiv više osoba, među kojima je i Garić s drugim imenom, svjedok je odgovorio da mu imena niko nije spominjao i da je izjavu dao samo u odnosu na četvoricu koja su došla po njega i brata.

Radeta Garića optužnica tereti da je od aprila 1992. do kraja iste godine na području Vlasenice počinio progon bošnjačkog civilnog stanovništva, i to ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima, oduzimanjem slobode te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.

Nastavak suđenja je 12. septembra.