Selma Škrijelj, nekadašnja uposlenica „Eko Sana“ je rekla da je rukovodilac u ovoj firmi bio Kasim Sadiković, koji je potpisivao sve dokumente, dok optuženi, niti je bio uposlenik, niti je imao rukovodeću funkciju.
Kazala je da su „Eko Sanu“ od 2007. do 2011. godine konstantno podizane osnovice na uvoznim dokumentima, što je od uposlenika osim redovnog, zahtijevalo dodatni posao te da ovo pravno lice nije bilo u povlaštenom položaju.
„Kako će firma biti u povlaštenom položaju ako se stalno osnovicu dižu? Uvijek su na ta rješenja ulagane žalbe i sve je bilo vezano za Upravu za indirektno oporezivanje. Prikupljala sam deklaracije na kojima su korigovane osnovice, a koje su zbog žalbi preuzimali advokati. Žalbe su konstantno odbijane“, kazala je svjedokinja.
Prema njenim riječima, drugostepena rješenja u tim slučajevima je donosila UIO, kao i da se na tim dokumentima vjerovatno nalaze potpisi direktora institucije.
Svjedokinja je rekla da joj je poznato da je firma poduzimala procedure oko zaštite robnih marki, jer je radila na njima, kao i da je Institut za intelektualno vlasništvo izdao rješenja za oko 220 žigova, što je podrazumijevalo da „Eko San“ ima prioritet pri uvozu robnih marki koje je zaštitio.
„Mislili smo da treba tako biti ali carinici po tome nisu postupali. Obraćali smo se UIO-u zbog toga ali nisu postupili po našem zahtjevu“, rekla je svjedokinja.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedokinja je navela da se zaštitni žig izdaje na firmu, a ne na fizičko lice, već isključivo na „Eko San“.
Firma je, prema njenim riječima, u određenom trenutku od UIO-a zatražila povrat PDV-a, nakon čega su počele konstantne kontrole „Eko Sana“, dok su prigovori i žalbe odbijani.
Čauševića, kako je rekla, nikada nije vidjela u prostorijama firme, niti je čula da su Sadikovići nekome u UIO davali novac.
Bivšeg direktora UIO-a Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara, a Anesa Sadikovića za davanje dara pri uvozu tekstila.
Nastavak suđenja je 26. septembra.
