Mahmuljin: Pravila vojske, vjere i stranih boraca

Halil Mehtić, nekadašnji zenički muftija, rekao je da je za vrijeme rata imao kontakte sa stranim državljanima afro-azijskog porijekla koji su u BiH bili angažovani na vojnim i humanitarnim poslovima.

On je kazao da je njihov pristup u poimanju i praktikovanju vjere bio drugačiji i da su htjeli da muslimansko stanovništvo “ispravi” svoje običaje, kao i da Kuran bude iznad zakona. Istakao je da rukovodstvo Islamske zajednice u BiH to nije dopuštalo i da je bilo zabrinuto.

“Pokušavao sam da im ukažem na multietničku sredinu u kojoj stoljećima živimo… i da bi, ako bi izašli iz toga, izazvali domaće stanovništvo, naše komšije i međunarodnu zajednicu”, rekao je Mehtić.

Napomenuo je da su ti stranci, u namjeri da promijene običaje, podmićivali narod paketima hrane i 100 KM mjesečno. Ispričao je i kako je jedan od njih udario momka i djevojku koji su hodali zagrljeno, a naveo je i slučaj imama koji je prekinuo molitvu zbog praktikovanja drugačijih običaja. Kako je kazao, poslije nekoliko dana, došla su dvojica s puškama i rekli: “Da vidimo ko će sad prekinuti namaz.”

Svjedok je izjavio da je, s druge strane, narod podržavao njihova vojna dostignuća i da su bili hrabri, odlučni i spremni na žrtvu.

Mehtić je ispričao kako mu je jednom došla porodica poginulog borca turskog porijekla, koji nije bio registrovan da se “borio za Bosnu”. Kazao je da im je on izdao potvrdu da je poginuo kao borac Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Kako je dodao, porodica mu je rekla da su prethodno kontaktirali ABiH, ali da nisu naišli na razumijevanje.

Na pitanje branioca Nermina Mulalića da li je upoznat sa ratnim zločinima stranih boraca, svjedok je odgovorio da je o tome saznao nakon rata iz medija.

Mahmuljina optužnica tereti da nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici tog odreda su od 11. do 29. septembra 1995. ubili 52 ratna zarobljenika.

Odgovarajući na pitanja tužioca Sedina Idrizovića, Mehtić je potvrdio da je bio jedan od osnivača Sedme muslimanske brigade, kao i koautor “Uputstva za muslimanske borce”. U uputstvu se navodi da “ako starješina ili viša komanda ocijeni da je ispravnije zapaliti objekat ili šumu, onda je to dozvoljeno”, te da komanda odlučuje da li će “osloboditi, razmijeniti ili likvidirati zarobljenog neprijatelja”.

Svjedok je kazao da je posljednja rečenica izuzetna situacija, a da se prethodno govori o opštim pravilima. Kako je pojasnio, namjera je bila spriječiti samovolju i ukazati da zarobljenike treba predati komandi, a da se likvidacija odnosi na one koji su “prešli mjeru u činjenju zločina”.

Dodao je da ABiH nije učestvovala u izradi te knjige.

Sudije Miru Smajlović i Zorana Božića interesovalo je zbog čega je bilo potrebno pisati uputstva za stvari koje su već propisane, kao što je postupanje prema zarobljenicima, te da li bi pojedinci mogli protumačiti da je likvidacija zarobljenika dozvoljena.

Mehtić je rekao da sa ove vremenske distance misli da se moglo pozvati i na međunarodne konvencije.

“Ako je neko ubio deset, sto ili hiljadu ljudi, je li pravedno da bude likvidiran? (…) Od komande zavisi hoće li biti oslobođen, razmijenjen ili likvidiran”, kazao je svjedok.

Suđenje će se nastaviti 4. septembra.