na selo Čemerno kod Ilijaša, gdje su nakon akcije nailazili na ubijene civile i vojnike Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedok Aćim Gunjevac je rekao da je krajem maja 1992. godine sa tri sina i suprugom otišao u Čemerno, u kuću Milenka Trifkovića. Radi zaštite sela i stanovništva, kazao je svjedok, samovoljno su se organizovali, a u brzo su se i naoružavali.
Ispričao je da je 10. juna 1992. bio na stražarskom mjestu prema selu Mahmutovića Rijeka, oko 200 udaljen od prvih kuća. Tog jutra – kako je rekao u izjavi datoj 2006. godine – počela je pucnjava iz pravca mjesta Korita, a potom je čuo vrisku i vidio dim. Nakon pola sata, kada je nastala tišina, Gunjevac je, kako je naveo, krenuo prema selu, gdje je vidio “masu ubijenih mještana”.
Kazao je da je našao mrtve suprugu i snahu, a nešto dalje od njih našao je tijela sinova Ranka i Milana, a potom i šurjakove kćerku i suprugu. Prisjetio se da je Branka Trifković bila živa te da ju je sklonio u obližnju pećinu.
“Kada je došla sebi, ispričala mi je da je vojnik htio da puca u nju, ali je učitelj došao i rekao: ‘Pusti je, gotova je ona.’ Pored Branke sam našao mrtvog njenog brata, koji je imao 17 godina”, opisao je svjedok u izjavi te dodao da je došao helikopter, koji je Branku i njega odvezao u bolnicu na Pale.
Dan kasnije, tijela ubijenih, kako stoji u iskazu, zakopana su u zajedničku grobnicu, a jedan dio ubijenih je sahranjen u selu Kunosići.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno. Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Na ovom ročištu pročitana su dva zapisnika iz istrage svjedoka Petra Raševića, koji je u međuvremenu preminuo. U izjavi iz 1993. godine svjedok je ispričao da je kritičnog dana krenuo prema kuhinji u Čemernom u kojoj je radio, kada ga je na vratima dočekala pucnjava sa svih strana. Naveo je da je odmah probudio vojnike koji su spavali u njegovoj kući, te otišao do Stane Damjanović kako bi je obavijestio da probudi vojnike koji su bili kod nje. Sa Goranom Gunovcem krenuo je dalje kroz selo, te je uspio probuditi Radenku i Jadranku Damjanović i njihove roditelje.
“Krenuo sam dalje prema topovima i čuo sam pucanj. Skrenuo sam desno seoskim putem i popeo se na jednu stijenu. Vidio sam da su muslimani zarobili Zdravka Damjanovića i da je sa sebe bacio radiostanicu… Krenuo sam iznad sela, vidio sam snahu da je pala”, stoji u zapisniku.
Svjedok Rašević je kazao da je u selu vidio da je čitava posada na topovima ubijena, te da je, idući dalje kroz selo, vidio ubijene ljude. Kod kuće Damjanovića, rekao je, vidio je sestre Damjanović i Spaseniju “isprobadane bajonetom”, te da druge tragove nasilja nije primijetio.
U zapisniku iz 2004. godine navodi se da je svjedok kazao da su Spasenija i sestre Damjanović bile zaklane, a sestre nage.
Danas je također unakrsno ispitan Halid Spahić, koji je svjedočenje započeo 11. jula ove godine. Izjavio je da optuženog Nusreta Bešliju nije vidio ispred škole u Koritima 9. juna 1992., kao ni da nije bio na Čemernom dan kasnije. Pojasnio je da je taj dan, nakon ranjavanja, doveden u Dom zdravlja Breza, a potom je krenuo pješke kući. U selu Trtorići vidio je Bešliju, te je kod njega proveo tu noć.
Također je izjavio da optuženi Hamdija Spahić ne pripada lozi Avde Spahića, te da on nema nadimak “Karabeg”. Njega, kako je rekao, nije vidio u Koritima, ni na dan akcije.
Naredno suđenje je zakazano za 29. august.
