Vlado Simić, nekadašnji načelnik bijeljinskog odjeljenja Ministarstva odbrane, izjavio je da je postojala evidencija svih vojnih obveznika kojima su slati pozivi, te da su oni, ukoliko bi odbili da se jave u jedinicu, privođeni i pokretao se prekršajni postupak.
Prema njegovim riječima, bilo je pripadnika sva tri naroda koji su se odazivali pozivu za mobilizaciju, ali isto tako onih koji su odbijali.
“Prilikom formiranja Treće semberske brigade, u novembru 1992. cijeli bataljon je bio formiran od građana muslimanske nacionalnosti. Tako je odlučeno da ne bi bilo konflikata. Komandnu strukturu jedinice su činili Bošnjaci i imali su svoju zonu odgovornosti u sklopu brigade”, rekao je svjedok.
Naveo je i da je odjeljenje u kojem se nalazio bilo zaduženo i za radne obaveze kada bi se direktori firmi obratili da fali ljudi, te pojasnio da je na području Janje, a na zahtjev Istočnobosanskog korpusa, jedan broj ljudi bošnjačke nacionalnosti izrazio želju da proizvodi hranu za vojsku, koja se obavezala da im obezbijedi repromaterijale i gorivo.
“Građani nesrpske nacionalnosti su još bolje odrađivali poslove kojih su se prihvatili”, kazao je svjedok.
Odjeljenju Ministarstva odbrane je, nastavio je svjedok, policija iskazivala potrebe za popunjavanjem ljudi jer je Bijeljina bila puna naoružanih ljudi, koji su predstavljali problem, i policiji nije bilo lako.
“Onima koji su bili ugroženiji trudili smo se da izađemo u susret. Nesrpsko stanovništvo je bilo malo ugroženije, ali se u obzir mora uzeti ratna situacija koja je vladala i veliki broj izbjeglica”, naveo je svjedok.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da je u bataljonu u sastavu Treće semberske brigade najviše bilo ljudi iz Bijeljine i Janje, da im je prema Brčkom bila zona odgovornosti, kako bi branili određeno područje, kao i da zahtjevi za mobilizaciju nisu slati u Stanično odjeljenje, već u bijeljinsku Policijsku stanicu (PS).
Za učešće u nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje, osim Đokića optuženi su Zoran Bogdanović, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković, a prema optužnici, oni su bili komandiri i pripadnici aktivnog i rezervnog sastava stanice milicije u Janji.
Đokićeva Odbrana je uložila materijalne dokaze, među kojima su potvrde iz marta i aprila 1994. godine kojima se omogućuje prelazak granice, a branilac Milorad Stojanović je pojasnio da se iz njih vidi da je optuženi tada bio pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bijeljina, a ne zamjenik komandira policije u Janji, kako navodi optužnica.
Nastavak suđenja je 29. augusta.
