Iduće sedmice presuda Draganu Janjiću

Apelaciono vijeće je potvrdilo dio presude kojim je oslobođen optužbe za nezakonito hapšenje više osoba bošnjačke nacionalnosti 1992. godine.

Janjić je presudom iz oktobra prošle godine proglašen krivim da je, kao pripadnik policije, u augustu 1992. udarao, a potom silovao svjedokinju B-1 u prostorijama Policijske stanice (PS) Miljevina. On se, prema izrečenoj presudi, obavezuje oštećenoj isplatiti 15.000 konvertibilnih maraka (KM) na ime nematerijalne štete.

Jagoš Matović je ispričao kako ga je rat zatekao kao policajca u Policijskoj stanici u Foči, gdje je krajem juna ili početkom jula 1992. upoznao optuženog, kada je Janjić doveden iz Kazneno-popravnog doma (KPD) u stanicu. Pojasnio je da mu je poznato da su izvjesni Pero Elez i optuženi imali sukob i da ga je Elez zatvorio u KPD.

“Tad je Dragan prenoćio u stanici policije. Ja sam bio dežurni. Bojao se još Pere Eleza i ovih. Bojao se za svoju bezbjednost”, kazao je Matović, dodavši da je nakon toga Janjić bio raspoređen u Foču. Matović nije imao saznanja da li je optuženi nakon ovoga odlazio u Miljevinu.

Također je napomenuo i da je Janjić 23. jula 1992. godine bio na području sela Jabuka, gdje su nakon napada stradali civili, a policija došla u pomoć vojsci.

Svjedok Zdravko Matović, bivši policajac pri Policijskoj stanici u Foči, potvrdio je da je optuženi Janjić s njim učestvovao u “izvlačenju” mrtvih civila iz sela Jabuka. On je dodao i da je policija radila policijske poslove, a po potrebi je angažovana i na terenu. Matović je naveo i da je lično imao sukob s Perom Elezom.

Treći svjedok Mićo Olović, bivši policajac u Policijskom odjeljenju Miljevina, rekao je kako je Janjić kao aktivni policajac bio u ovom odjeljenju u junu 1992., ali da ga u julu, nakon povratka iz Srbije, nije zatekao tamo.

Svjedok je kazao da se raspitivao i saznao da su Pero Elez i još neke osobe istukli optuženog i odveli ga u KPD. Pojasnio je da je Elez i prije rata dolazio u sukob s policijom, te da je njemu bio oduzeo službeno vozilo, a Janjiću pištolj.

Olović je, kako je rekao, bio prisutan 1992. godine kada je poginuo Elez. Kazao je da je Elezu neko dao Janjićev pištolj.

“Repetira on pištolj, kako je sjedao u vozilo, ispade mu pištolj i pogodi ga metak u bradu”, izjavio je Olović. Na upit kada je Elez stradao, svjedok je odgovorio da se “poslije sjetio da je poginuo u decembru”.

Tužilaštvo je u unakrsnom ispitivanju svjedoku predočilo iskaz koji je dao u maju ove godine, a za koji je Olović rekao da ga je potpisao, ali da ga nije čitao. Tužilac Behaija Krnjić je pojasnio da Olovića nije predložio za svjedoka “da ne bi došlo do odgađanja” suđenja, jer se protiv svjedoka vodi istraga za ratni zločin.

Nakon predočenih razlika, Olović je, između ostalog, kazao da se “poslije sjetio” koliko vremena je prošlo od incidenta između Eleza i Janjića do Elezove pogibije, te da je poslije saznao da je on poginuo u decembru.

U završnoj riječi Tužilaštvo je zatražilo osuđujuću presudu, kazavši da je prezentovalo više nego dovoljno dokaza koji potvrđuju iskaz oštećene, a da alibi optuženog nije osnovan, dokazan, te je usmjeren na izbjegavanje krivične odgovornosti.

Odbrana je zatražila da se Janjić oslobodi krivice, s obzirom da Tužilaštvo nije dokazalo da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

“Ja ne osporavam da se to desilo, ali osporavam da je moj branjenik to uradio”, rekao je advokat Slaviša Prodanović, dodavši kako je Odbrana dokazala da Janjić nije bio u Miljevini od kraja juna 1992. godine.