Halid Spahić, kojem su, po njegovom zahtjevu, na ovom suđenju ukinute mjere zaštite, kazao je da nije pročitao izjavu koju je dao u istrazi 2007. godine jer je žurio s obzirom da mu je u vozilu bila bolesna supruga.
“Časni sude, kad sam potpisivao, ja sam vjerovao”, rekao je svjedok.
Spahić je kazao da je bio pripadnik rezervnog sastava policije Ilijaš, a kako je pročitao Vladimir Simović, tužilac Tužilaštva BiH, u iskazu je navedeno da je bio pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) od proljeća 1992. godine dok TO nije prerasla u Armiju Bosne i Hercegovine (ABiH).
Svjedok je negirao da je bio u TO-u na području Korita.
“Ja sam bio pripadnik rezervnog sastava policije od početka, ne znam od kojeg datuma tačno”, rekao je svjedok, a tužilac Simović je kazao da u zapisniku iz istrage nije navedeno da je bio u rezervnom sastavu policije.
Svjedok je negativno odgovorio na pitanje da li mu je poznato da je postojala TO u Koritima, te dodao da mu je poznato da je bila seoska straža.
“Ja sam patrolirao sa Ekremom Bešlijom i obilazio njih. Omer Spahić je pravio raspored kuda ćemo hodati”, rekao je Spahić.
Pojasnio je da kada je završeno sa seoskim stražama, u augustu 1992. godine je ustanovljena vojna organizacija, a da je glavni bio Mirsad Bešlija.
Svjedok je kazao da se osim Mirsada Bešlije ne može sjetiti ko je bio pripadnik vojne jedinice, a kako je pročitao tužilac Simović, u izjavi su navedeni pripadnici te jedinice.
“Ja nisam tu bio i ne znam”, rekao je svjedok.
Spahić je izjavio da je on u Čemernom bio kada su se trebale uništiti haubice.
Napomenuo je da kada su se on i Ekrem Bešlija vratili iz obilaska sela, kod škole u Koritima su zatekli vojnike.
U istrazi je navedeno da ih je kod škole pozvao Mirsad Bešlija, a svjedok je pojasnio da onaj ko ga je saslušavao nije dobro upisao.
“Zatekli smo 50-ak vojnika u maskirnim uniformama iz Kaknja i Breze”, ispričao je svjedok.
Dodao je da ga je pozvala osoba pod nadimkom Mazalo i da mu je kazala da idu da unište haubice, te da osim uništavanja haubica nije bilo drugih ciljeva akcije.
“Išli smo uz šumu i izašli na neku planinu. Tu smo bili dok nije svanulo. Meni je Mazalo rekao: ‘Vas petorica ostajete ovdje.’ Nas petorica držali smo odstupnicu”, izjavio je svjedok.
Kako je kazao tužilac Simović, u izjavi se navodi da ih je rasporedio Mirsad Bešlija, a svjedok je rekao da zna da ga je rasporedio Mazalo, kojem ne zna ime i prezime, ali je potvrdio da osoba koja je imala taj nadimak nije niko od optuženih.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Spahić je kazao da ne zna da li je u Čemernom bilo civila u vrijeme akcije. Dodao je da je ranjen u lijevu ruku dok je pretrčavao livadu, da se poslije toga onesvijestio i da se probudio u Domu zdravlja Breza, nakon što je dva ili tri puta gubio svijest.
“Nisam ništa mogao čuti kad sam pao u nesvijest”, rekao je svjedok.
Nakon saslušanja svjedoka, tužilac Simović je kazao da prigovara na drastične razlike u iskazu svjedoka, čiji će iskaz iz istrage uložiti.
Ovog svjedoka će Odbrane optuženih unakrsno saslušati 18. jula.
