Vejsil Ahmetović je kazao da je srpska vojska izvela napad na njegovo selo Gerovi i da je stanovništvo izbjeglo.
Svjedok je rekao da je sa bratom Ibrom i ocem Hasanom u novembru krenuo prema Kladnju i da ih je u selu Grabovica zarobio jedan vojnik.
Kako je kazao, ubrzo je došla grupa vojnika u maskirnim uniformama, među kojima Rade i Zoran Garić te izvjesni Miko. Svezali su ih i poveli prema selu, usput ih udarajući.
Rekao je da su ih “zavezali za stub od struje i da su ih udarali, najviše Rade, Zoran i Miko”. Naveo je da ga je Rade “udario nogom u usta, od čega su mu se rasklimali zubi”.
Njegovom bratu, kako je dodao, nožem je rasjekao lice, a oca je udario kundakom u predjelu srca.
“Ocu su krenule kapi krvi iz nosa i ušiju”, prisjetio se Ahmetović.
On je kazao da su ih potom poveli prema obližnjoj rupi i da je Rade Garić htio da zakolje njegovog oca, ali je odustao.
Vojnici su našli kolica, u koja su stavili oca, i krenuli su prema jednoj vikendici. Tu je otac, kako je rekao svjedok, tražio da ga okrenu na stranu i potom prestao davati znake života.
Ahmetović je kazao da mu je Garić tu držao nogu na prsima, pitajući ga za koga je glasao.
Svjedok je izjavio da je stigao tamić, u koji su stavili očevo tijelo. Prevezeni su u Miliće, gdje su bili zatvoreni do januara 1993., a onda prebačeni u zatvor kod Suda u Vlasenici.
Polovinom marta, kako je naveo, pojavio se Garić i, kada je vidio njega i brata, uz psovku upitao: “Još ste živi?” Rekao im je da se sa još nekoliko zatočenika popnu na kamion. Odvezeni su u Klještane da kopaju rovove.
Ahmetović je kazao da je jednom njegov brat bio bolestan i da su Garića pitali za tabletu, a da je on odgovorio da njegov brat nije došao tu na liječenje.
Svjedok je rekao da su uveče poslije kopanja odvođeni u neku vikendicu, odakle su jedne noći uspjeli da pobjegnu. Kazao je da tijelo oca nije pronašao.
On je potvrdio da je u okviru istrage na fotografiji identifikovao Radeta Garića.
Na pitanje Garićeve Odbrane, Ahmetović je odgovorio da Garića prije zarobljavanja u Grabovici nije poznavao. Pojasnio je da je čuo kako su se oslovljavali među sobom, a da je Zoran rekao: “Ja sam Zoran, da znaš ko te tuče.”
Branioca Petka Pavlovića interesovalo je zbog čega svjedok u iskazu datom 2008. nije spominjao da je Garić htio zaklati njegovog oca, da mu je držao nogu na prsima, da su mu tražili tabletu i još neka dešavanja.
Ahmetović je kazao da nikad nije zaboravio šta se dešavalo, a da možda nije uvedeno sve u zapisnik ili da nije pitan na određene okolnosti.
Gariću se na teret stavlja da je u periodu od aprila 1992. do kraja iste godine na području Vlasenice počinio progon bošnjačkog civilnog stanovništva, i to ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima, oduzimanjem slobode te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.
Na teret mu je stavljeno da je u julu 1995. godine, kao komandir Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), došao u mjesto Luke i s pripadnicima voda ulazio u prostorije škole, oduzimao novac i druge dragocjenosti te učestvovao u premlaćivanju zarobljenika iz Srebrenice.
Svjedok Suvad Sulejmani iz Brezovog Polja kod Brčkog je rekao da je bio zatvoren u Vlasenici i da se sjeća dvojice braće, koji su kasnije odvedeni.
On se prisjetio kako su jednom traženi dobrovoljci i kako su na neku lokaciju otišli kamionom na kojem je bilo tijelo starijeg čoveka. Sulejmani je kazao da je poslije pokušao istražioce da odvede na tu lokaciju i da je čuo kako je ekshumirano jedno tijelo.
Suđenje se nastavlja 4. jula.
