Bogdanović i ostali: Intervencija u Janji

Milenko Đokić je izjavio kako je tokom ljeta i jeseni 1992., Milan Đokić radio u stanici u Bijeljini, da bi u decembru iste godine otišao u stanično odjeljenje milicije u Janji, te se polovinom 1993. vratio u bijeljinsku policijsku stanicu gdje je bio vođa smjene.

Svjedok je ispričao da je bio pripadnik Interventne jedinice bijeljinske policije i da je s kolegama početkom 1993. upućen u Janju na intervenciju gdje je došlo do problema.

“Kada smo došli u Janju, 700 do 800 mještana je bilo na ulici, a oko njih 50 do 100 uniformisanih lica. Vidio sam Miću Đokića u masi, s dva policajca. Mještani su vrijeđali policiju, mi smo im govorili da se mirno raziđu. Iz pravca gdje je ‘specijala’ bila smještena, počela je pucnjava, masa se razišla i nije bilo potrebe da više budemo tu”, ispričao je svjedok.

Kazao je kako je ostatak vremena u Janji, prije povratka u Bijeljinu, proveo u staničnom odjeljenju milicije gdje je bio Đokić, te je naglasio da niti je vidio, čuo ili zapazio da je optuženi izdao neku naredbu.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da je prije odlaska u Bijeljinu u Janji bio pratilac Miće Đokića, jer je njegov život uvijek bio izložen opasnosti.

Drugi svjedok Dragan Mitrović, nekadašnji pripadnik Interventne jedinice se prisjetio kako su 1993. krenuli u Janju pod pretpostavkom da su pripadnici “Garde”, “Radikali” ili druge vojne formacije napali policiju, jer je ranije bilo incidenata, kao i da je to bila prva intervencija na koju su krenuli sa pancirima i šljemovima.

Kod džamije u Janji su zatekli, kako je izjavio, više stotina civila, od kojih je najveći bio broj žena. Oko njih su bile naoružane formacije, kazao je svjedok, a naknadno je saznao da su na periferiji neki ljudi ubijeni, zbog čega su žene izašle da protestuju, te da su ih pozvali da se razilaze kućama.

“Glavna naredba je bila da se masa civila skloni s ulice, a potom da se pozove vojna policija i da se vojska razoruža. Od interventne policije tom prilikom niko nije palicu izvadio, a kamoli da je nekog udario”, naglašava svjedok.

Jedinica je, nastavlja on, ostala u Janji do početka policijskog sata kako bi se saznalo da li će biti novog okupljanja civila i vojnih formacija, kao i da je u staničnom odjeljenju upoznao Đokića koji je, kako kaže, kasnije bio dežurni u PS Bijeljina, što su samo mogli biti policajci s iskustvom.

Za učešće u nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje, osim Đokića optuženi su Zoran Bogdanović, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković.

Oni su, prema optužnici, bili komandiri i pripadnici aktivnog i rezervnog sastava stanice milicije u Janji.

Nastavak suđenja je 20. juna.