Vikić i ostali: Cijevi okrenute prema Prazini

Faik Višić je rekao da je po zadatku “jakih ljudi” bio u pratnji Juke Prazine, jer je bio “na svoju ruku”.

Kazao je da su u martu 1992. s Alipašinog Polja prešli u objekat u gradu, u kojem je bila specijalna policija Dragana Vikića, a da su nakon sedam do deset dana prešli u obdanište preko puta.

Višić je kazao da su Jukini ljudi imali “neke lijeve” akreditacije, “kao rezervni sastav policije”. Naveo je i da mu je jedne prilike Vikić dao motorolu i zamolio ga da “kontroliše Juku”.

On se prisjetio kako je u aprilu otišao do Specijalne policije i da je naišao Vikić i zamolio ga da kaže da Jukini ljudi ne unose oružje. Nedugo zatim ušli su ljudi i rekli da je Mišo Žmiro doveo zarobljenike. Prema riječima svjedoka, Žmiro “više jest nego nije” bio u sastavu Jukine jedinice, te da je bio “na svoju ruku”.

Višić je kazao da je izašao iz zgrade i pitao Žmiru šta se dešava, a da mu je on rekao: “Evo pogodili djevojčicu iz transportera”. Svjedok je kazao da mu je sugerisao da ih razmijene, ali da je Žmiro počeo psovati i njemu i Vikiću, govoreći: “Vi ih samo razmjenjujete, a oni opet na transporter sjedaju”.

Višić je rekao da su zarobljenici bili postrojeni na ulici pored parka i da se zapucalo. Sa Žmirom je bilo šest do sedam ljudi.

“Vidio sam četvoricu pucaju u te postrojene uz zid na cesti… Jedan je bio s heklerom”, prisjetio se svjedok.

Dodao je da je otišao da obavijesti Prazinu šta se dogodilo, a da je on kazao da su sa Žmirom uvijek problemi.

Za učešće u ubistvu osam zarobljenih rezervista Jugoslovenske narodne armije (JNA) u aprilu 1992. u Velikom parku, sudi se Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću zvanom Šok i Mladenu Čovčiću.

Vikić je optužen kao komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH. Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Svjedok Višić je rekao da je Prazina naredio Šoku i još jednom mladiću da utovare tijela u kombi, te da je on dobio zadatak da ih odvezu do Bentbaše.

Dok su tijela utovarana, kako je ispričao, niko od njih nije smio ući u specijalnu jedinicu. Kazao je da su transporteri bili upaljeni, a cijevi okrenute.

Ispričao je da je povezao kombi do Vijećnice, ali da je odustao i izašao iz vozila, jer nije htio da u tome učestvuje, a da ga je Šok upozoravao da će ga ubiti Prazina. Svjedok je kazao da se vratio pješke.

Dodao je da je čuo da su tijela bačena na stijene, ali da su se vidjela i da se policija iz Starog Grada bunila, te da je Prazina naredio da se sklone. Kasnije je čuo da su tijela zapaljena.

Nakon što ga je tužiteljica Vesna Ilić podsjetila na iskaz iz istrage, svjedok je potvrdio da je išao sa Šokom blizu mjesta gdje su bačena da vide može li se šta učiniti na njihovom uklanjanju.

Na navode da mu je Šok kasnije kazao da ih je zapalio i da mu je pomoglo pet-šest ljudi, svjedok je izjavio da je moguće da mu je on to rekao.

Na pitanje Uzunovićevog branioca Fadila Abaza, svjedok je kazao da mu je Šok rekao da su tijela zapaljena, a ne da ih je on zapalio.

Tužiteljica ga je podsjetila da je u iskazu naveo da je Juka rekao da mu je Vikić naredio da sklone tijela ispred specijalne policije. Svjedok je potvrdio da je tako čuo.

Na pitanje Vikićeve braniteljice Adne Dobojlić, svjedok je kazao da Vikić nije bio nadređen Prazini i da niko od Vikićevih specijalaca nema veze s ubistvima zarobljenika.

“Dragan da je htio učestvovati ne bi kroz minut-dva uperio cijevi prema Juki i ulici”, rekao je Višić.

Nastavak suđenja je 6. juna.