Mina Behljulji, koja je na ovom suđenju svjedočila putem videolinka iz Švedske, ispričala je da je 1992. godine živjela u selu Donja Glumina na području Zvornika sa mužem Bajazitom Behljuljijem i četvoro djece, te da je srpska vojska u aprilu te godine pozivala narod iz njenog sela da siđu na put iz kuća nakon čega su odvodili ljude.
“Odveli su mi dva brata. Od amidže sina i njegovog sina od 14 godina. Bili su naoružani, nosili pištolje, puške. Odveli su mi braću, živjeli smo kuća do kuće. Samo znam da su ih odveli u Karakaj negdje dolje”, kazala je svjedokinja.
Prisjetila se da je nakon što je ona sa porodicom izašla iz kuće, jedan vojnik izvadio pištolj da ih ubije, ali da mu je drugi rekao nemoj, kazavši da ih poznaje, pokazujući gdje se nalazi njena kuća koju su kasnije zapalili.
“Moj suprug je rekao: ‘Ja ću ostati kod kuće. Idi ti, sačuvaj mi djecu da im nešto ne bude’. Prešla sam za Srbiju, a poslije za Makedoniju. Poslije toga nisam se ni čula, ni srela sa suprugom. Kad sam izbjegla u Makedoniju nazvao me moj otac i rekao: ‘Tvoj Bajazit je ubijen. Ubio ga je Cvijan Tomanić’”, ispričala je svjedokinja Behljulji.
Svjedokinja je izjavila da je Cvijana Tomanića upoznala slučajno jer su bili komšije.
“Sad ga ne bih mogla prepoznati, prošlo je mnogo godina”, kazala je ona.
Tužilaštvo BiH tereti Tomanića da je, kao pripadnik Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva ubistvima, teškim oduzimanjem slobode i drugim nečovječnim djelima. Na teret mu je stavljeno da je ubio civila albanske nacionalnosti, kao i odvođenje u nepoznatom pravcu dvojice civila bošnjačke nacionalnosti, čiji su posmrtni ostaci kasnije ekshumirani iz masovne grobnice.
Behljulji je ispričala da je u svoje selo prvi put otišla 2004. kada su joj zaštićene svjedokinje G-1 i G-2 “rastumačile” ubistvo muža.
“To je prepričavano da su svi vidjeli, a da ne smiju izaći da svjedoče”, kazala je svjedokinja.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. juni.
