Članak

Marković: Hamajlija u džepu

13. Maja 2019.17:44
Na suđenju Miroslavu Markoviću, optuženom za zločine počinjene u zvorničkom selu Lokanj, svjedok Tužilaštva BiH je rekao kako je čuo priče da je dio zarobljenih Bošnjaka odveden u Batković, a da su neki pobijeni u šumi gdje su i zarobljeni.

Vojislav Zelenović, nekadašnji policajac pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Ugljevik, prisjetio se da je u julu 1992. godine išao u selo Gornja Krćina sa Interventnom grupom iz SJB-a.

Svjedok je istakao da su iz tog sela otišli za Lokanj skoro svi policajci, među kojima su bili Ljiljan Mitrović i Goran Maksimović, kojima se, s još šestoricom optuženih, sudi za iste zločine u drugom predmetu pred Sudom BiH.

Tužilaštvo BiH tereti Miroslava Markovića za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području zvorničkog sela Lokanj u julu 1992. godine. On se tereti da je ove zločine počinio kao pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije na nesrpsko civilno stanovništvo na širem području Zvornika.

Zelenović je rekao da su prespavali u selu, a da su se ujutro čuli pucnjevi, te da je s Mitrovićem i još nekoliko kolega krenuo u pravcu šume, odakle su se čuli hici. Naveo je da su naišli na jednu ranjenu stariju osobu, a kasnije i na kolege policajce.

Svjedok je kazao da je čuo kako je zarobljeno oko 50 ljudi iz Teočaka, ali da je njih između deset i 20 vidio tek kasnije kod čitaonice u Lokanju.

“Pričalo se poslije da su odvedeni u Batković, a da su neki pobijeni gore u šumi, gdje su bili zarobljeni”, rekao je svjedok.

Svjedok Remzudin Džuzdanović je naglasio kako je sredinom jula 1992. u koloni s preko 100 ljudi krenuo iz Teočaka, te da se kolona prekinula zbog pucnjave. U konačnici, kako je kazao, od 120 osoba iz kolone preživjelo ih je oko 40.

On je naveo da su tijela stradalih razmijenjena u dva navrata, te da je čuo “da su nedostajali djelovi tijela i da su bili odvojeni udovi”.

Treći svjedok Bakir Mešić je rekao kako je u julu 1992. sa svojim vodom obezbjeđivao kolonu koja je krenula iz Teočaka do određenog dijela puta, nakon čega se on s vodom vratio.

Kasnije je saznao, kako je kazao, da je kolona napadnuta od srpske vojske i da su se ljudi razbježali po šumama. Također je istakao da je čuo kako je kolona naišla na srpskog vojnika i da je došlo do pucnjave. Mešić je rekao i da su kasnije razmijenjena tijela 74 osobe.

Odbrani je potvrdio da su dvojica vođa puta te kolone bili naoružani.

Četvrti svjedok Dževad Hodžić je ispričao kako je brata Mirsada posljednji put vidio sredinom jula 1992. godine, kada je napuštao Snježnicu kod Teočaka. Pojasnio je da su bile dvije razmjene tijela osoba koje su otišle iz Teočaka, te da je bratovo tijelo našao prilikom druge razmjene.

“Prepoznao sam ga po odjeći i obući. Imao je hamajliju u desnom džepu”, kazao je Hodžić.

Suđenje će se nastaviti 10. juna.

Lamija Grebo