Oslobođena trojica bivših policajaca za zločine u Bosanskoj Krupi

“Vijeće je pažljivo i svestrano cijenilo sve provedene dokaze i zaključilo da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da su optuženi počinili djela za koja se terete”, navela je predsjedavajuća sutkinja Željka Marenić.

Prema optužnici, Šaran je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir policijskog odjeljenja u Jasenici, a Kadić policajac.

Kako je rečeno, Vijeće nije moglo utvrditi da su optuženi odgovorni za radnje za koje se terete.

Sutkinja Marenić je kazala da nije predočen nijedan materijalni dokaz o naredbi da se formira sabirni centar u Jasenici, te da samo postoji naredba o formiranju policijskog odjeljenja u tom mjestu.

Prema iskazima optuženih Šarana i Šabića, kao i ostalih svjedoka, Vijeće je zaključilo da oni nisu mogli odbiti prijem civila koje je dovodila vojska i vojna policija, te da su jedino mogli da pruže mjesto gdje će lica boraviti.

“Cijeneći dokaze Vijeće nije moglo zaključiti da su lica boravila u prostoru bez minimalnih higijenskih uslova. Uslovi se nisu mnogo razlikovali od ostalih mjesta gdje su ljudi boravili na tom području… Svjedokinja Slavica Šrbac navodi da ih je policija čuvala, dok se ostali oštećeni u pročitanim izjavama nisu izjašnjavali o tome”, navela je sutkinja Marenić.

Govoreći o prinudnom radu za koje se teretio Šabić, sutkinja je kazala da Vijeće nije moglo utvrditi da su se neki od radova uopće obavljali, kao i da je svjedok Miloš Obradović u pročitanom iskazu izjavio da mu nije poznato da su civili vođeni na rad.

Prema njenim riječima, Tužilaštvo BiH je trebalo dokazati okolnosti pod kojim su se ti radovi obavljali, što je u potpunosti propustilo to učiniti.

Optuženi Kadić se teretio za udaranje dva civila, dok ih je Šabić ispitivao, te je navedeno u presudi da vijeće, na osnovu pročitanih iskaza jednog od oštećenih, nije moglo zaključiti da se ovaj događaj desio onako kako je opisano u optužnici.

Dok je za dio optužbe, za koji se Kadić tereti da je naredio dvojici civila da se međusobno udaraju, prema presudi navedeno da su iskazi svjedoka nepouzdani i nejasni.

“Oštećeni Žarko Mjakić negira ove navode, dok drugi nije saslušan… Vijeće nije moglo zaključiti da je Kadić naredio civilu Slobodanu Topoliću da mu čisti cipele”, stoji u prvostepenoj presudi.

Da je Kadić pucao među noge i stopala žena za vrijeme radova, kada je Milka Čurguz ranjena, Vijeće nije moglo utvrditi da se ovaj događaj desio kako je opisan u optužnici, a ostala je sporna činjenica u koju nogu je Čurguz ranjena jer postoje različiti podaci o tome.

Sutkinja je također rekla da nema dokaza da su Šaran i Šabić znali ili bili obaviješteni o nezakonitim postupanjima njihovih podređenih prema zatvorenim civilima, niti su izdali naredbu za privođenje Marka Gakovića, čiji posmrtni ostaci su, nakon što je pobjegao iz Jasenice, pronađeni.

“Vijeće primjećuje da u činjeničnom opisu u optužnici nedostaje da su radnje optuženog bile uzrok smrti, odnosno kojim tačno radnjama Šabića je došlo do smrti Gakovića… Tužilaštvo nije dokazalo da se Šaran odlučio i usaglasio da se civili drže u Podvranu. Policajci su samo fizički obezbjeđivali civile u Podvranu, a nisu bili odgovorni za njihovo puštanje na slobodu… Za neopravdano odgađanje raspuštanja zarobljenika Vijeće će se osvrnuti u pismenom otpravku presude”, stoji u presudi.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe, dok se oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.