Purić i ostali: Napad na sela kod Viteza

godine Armija BiH napala sela kod Viteza.

Ivica Alilović kazao je da mu prilikom napada poginuli majka i brat. On je izjavio da je kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tog dana prije šest sati ujutru iz svoje kuće u selu Donja Dubravica krenuo na smjenu na liniju. Ispričao je da se ubrzo zapucalo i da je dva puta ranjen, te odvezen u bolnicu.

On je naveo da je od drugih kasnije čuo da mu je brat pronađen mrtav nedaleko od mjesta gdje je prvi put ranjen. Saznao je da je majka pomogla njegovoj supruzi i djeci da pređu na sigurnije mjesto, a da ona se vratila da gasi vatru. Alilović je čuo da je majka takođe pogođena u leđa i da se pokušala izvući.

Istog dana, prema njegovim saznanjima, na mostiću kod Dubravičkog potoka, mrtva je pronađena i Matilda Pranjković. Kazao je da je njena kuća bila u zoni borbenih dejstava i da je svakog jutra išla da pomuze kravu.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 1993. godine, Tužilaštvo BiH tereti Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića, Almira Sarajlića, Sadika i Šaćira Omanovića te Kasima Kavazovića.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro pomoćnik komandanta za bezbjednost i Nurković kao pomoćnik komandanta za moral, a preostala četvorica pripadnici ove brigade.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok Alilović je kazao da su neki stanovnici poslije početka sukoba Armije BiH i HVO-a napustili svoje kuće, jer su bile u blizini linija. On je rekao da misli da njegova majka nije mogla poginuti u unakrsnoj vatri.

Svjedoci Ljiljan Ramljak i Zoran Maros su ispričali da su držali linije u kućama u Šafradinima. To jutro su obaviješteni da se nešto dešava i krenuli su prema kućama. Kazali su da nisu bili naoružani, jer su oružje ostavljali kolegama na smjeni.

Ramljak je rekao da se u jednom trenutku zapucalo i da su se Zoran i on razdvojili. Kazao je da je vidio Matildu Pranjković u plavom mantilu kako leži, kao i dva vojnika. Svjedok je rekao da je stigla pomoć i da je s njima iz jedne kuće kroz dvogled vidio vojnike u crnim uniformama i vojnike u šarenim.

“Zaključio sam da su naše vodili”, rekao je Ramljak i dodao da je kasnije čuo da su ti njegovi saborci iz Šafradina kuća pobijeni.

Advokat Nermin Vila, koji brani Sarajlića, svjedoka je podsjetio na iskaz iz istrage u kojem je naveo da je osim vojnika u crnim uniformama vidio i vojnike u “širokim šarenim”, za koje je pretpostavio da su mudžahedini. Ramljak je kazao da je mislio da su mudžahedini zbog povika koje je čuo.

Ovaj iskaz iz istrage svjedoku je predočio i tužilac Ivan Matešić, jer na drugom mjestu eksplicitno navodi da je vidio “kako vode naše zarobljene vojnike”.

Svjedok Maros je kazao da je nakon što se razdvojio od Ramljaka vidio četiri mrtva vojnika HVO-a.

“Jedan je bio teško ranjen, ali nisam mu mogao pomoći jer sam morao pobjeći. Čuo sam ‘Ubijte ustaše’ i šištanje bombi”, prisjetio se svjedok.

On je potvrdio da se poslije pričalo da je grupa pripadnika HVO-a odvedena u kuću Džeme Sarajlića, te da su kasnije “razmijenjeni u kesama”.

Maros je kazao da su mu taj dan u Križančevom Selu poginuli brat i dva rođaka, a da mu je sin ranjen u Vitezu.

Suđenje se nastavlja 14. maja.