Tomanić: Ubistvo u Glumini

Zaštićeni svjedok G-6 izjavio je da 21. maj 1992. nikada neće zaboraviti, jer mu je tada otac i cijela muška rodbina odvedena.

“Odvedeno je između 40 i 50 muškaraca. Prvo su ih poredali na zemlji sa rukama na glavi. Nedugo nakon toga su sa rukama podignutim u zrak otišli prema asfaltnom putu Zvornik – Tuzla”, kazao je G-6 koji je tada imao 14 godina.

Naglasio je da su te muškarce odveli Srbi koji su bili u vojnoj odjeći i naoružani, a da su svi odvedeni bili civili, te da je sutradan došao bager.

“Dovezeni su sa kamionom i bačeni u grobnicu. Pretpostavljali smo da se radi o tim civilima. Pronađeni su na mezarju ‘Ramin grob’”, rekao je svjedok G-6.

Nakon 21. maja 1992. nekolicina muškaraca koji su ostali u tom mjestu su se krili po šumama, a od 8. juna žene i djeca pozivali su te ljude da se predaju jer su tako tražili vojnici koji su ih zarobili, prisjeća se svjedok.

“Onda su Mehdina udarali rukama, kundacima. Bajazit Behluli je krenuo da bježi. Cvijan Tomanić i Milan Kondić su pucali u njega kad je pošao da bježi. Onda je prišao Goran Golubović i on mu je pucao iz pištolja u glavu. Ova dvojica su pucali iz automatske puške”, kazao je G-6.

Dodao je da je on bio među osobama koje su sahranile Bajazita, te da se sjeća kako je neko rekao da ga prekriju limom jer će ga svako premjestiti.

G-6 kaže da ne zna da li je Mehdin bio mrtav ili u komi nakon udaranja, te da ga je Hajrudin kolicima odvezao prema asfaltnom putu Zvornik – Tuzla.

“Saznali smo da su ubijeni. Hajrudinu se zna grob. I Mehdin je mrtav”, kazao je G-6.

On je svjedočio na suđenju Cvijanu Tomaniću, koji je optužen da je, kao pripadnik Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva, ubistvima, teškim oduzimanjem slobode i drugim nečovječnim djelima.

Druga svjedokinja na ovom suđenju G-5 ispričala je da su njenog supruga zajedno s još 45 civila 21. maja 1992., odveli vojnici koje nije poznavala, te da je dan kasnije iskopana grobnica kada je vidjela kamion sa crnim vrećama koje su dvije osobe bacale u grobnicu.

Ispričala je da su 7. ili 8. juna 1992. Cvijan Tomanić i Milan Kandić pucali u Bajazita Behlulija, a potom i Goran čije prezime ne zna.

“Cvijan je pucao prvo u Bajazita, a Milan je rekao on je pola moj. Mislim da kada je Goran ispalio da je bio mrtav”, kazala je G-5.

Maloljetnicima je, kaže svjedokinja, naređeno da zakopaju njegovo tijelo.

“Bajazitovo tijelo nikad nije pronađeno”, rekla je svjedokinja.

Bajazit je prije ubistva tučen, zajedno s Hajrudinom Čerkićem i Mehdinom Halilovićem, posvjedočila je G-5.

“Tu su ga udarali, nisu ga ubili na mrtvo. Stavili ga u kolica i Hajrudin ga je odvezao”, kazala je svjedokinja, dodavši da su i oni ubijeni, te da je Hajrudinovo tijelo nađeno, a da ne zna da li je pronađeno Mehdinovo.

Svjedokinja je ispričala da su istog dana žene i djeca odvedeni u jednu kuću gdje su bili do 19. juna 1992. kada su odvezeni autobusom u Suboticu.

“Dragan Tomanić je nas zaštitio i spasio. On je 18. juna 1992. navečer došao i rekao da nas ne može više štititi i da treba da idemo i da nam je sigurnije da idemo za Suboticu nego za Tuzlu”, kazala je svjedokinja.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. maj.