Tomanić: Čuo za zločine u Glumini

Ramis Smailović je kazao da je sredinom marta 1992. godine, kao odbornik u Skupštini opštine Zvornik, prisustvovao sastanku kada se pokušala dogovoriti podjela zgrade Opštine, kako ne bi došlo do sukoba. Te noći, kako je rekao, policajci srpske nacionalnosti su napustili stanicu, uzeli oružje i stacionirali se na drugo mjesto.

Kazao je da je čuo kako “neka vojska” treba doći u selo Tomanići, ali ne zna je li došla, dodavši da u njegovom selu Donja Glumina nije bilo vojnika. Svjedok je ispričao da je 15. maja iste godine iz sela odveden na ispitivanje u Policijsku stanicu Zvornik. Tada je, prema njegovim riječima, do 9. septembra bio zatvoren, pojasnivši da je boravio u staroj zgradi Prekršajnog suda, kao i u zgradi firme “Novi izvor”.

“Čuo sam da je sve stanovništvo sela Glumina izbjeglo prema šumi, prema Tuzli. Tada je moj otac nestao i do danas ne znam gdje je”, izjavio je on, dodavši da je od preživjelih mještana Glumine saznao da je u njegovom i okolnim selima bilo zločina, ubistava i silovanja.

On je svjedočio na suđenju Cvijanu Tomaniću, koji je optužen da je, kao pripadnik Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva, ubistvima, teškim oduzimanjem slobode i drugim nečovječnim djelima.

Hazim Talović je ispričao da je iz svog sela Lipovci gledao napad na Gornju Gluminu, kada su kuće zapaljene. On se nije mogao sjetiti jesu li zapaljene kuće u selu Grbavci.

Prisjetio se trenutka kada je sa svojim prijateljem Mehdinom Halilovićem kroz šumu krenuo prema Tuzli. Stigavši u Donju Gluminu, kako je rekao, krenuli su potokom. Na kraju potoka, svjedok je, kako je opisao, čuo glasove, a potom na njivi vidio pet do šest naoružanih vojnika.

“Ja sam Mehdinu rukom pokazao da leži, da ne ustaje. Nije me htio poslušati. Otišao je na desnu stranu, stao je na drvo… Drvo je puklo. Ja sam skočio u potok i pobjegao, a vojnici su odmah počeli pucati. Ja sam otišao, a kada sam se okrenuo, Mehdija nije bilo… Kasnije sam saznao da ga je srpska vojska provukla i da je bio živ… Za njega nisam više ništa čuo”, posvjedočio je Talović.

Svjedokinja Hajrija Hajdukalić je kazala da je svog supruga Mehdina Halilovića posljednji put živog vidjela u šumi 5. ili 6. juna 1992. godine. Za njegovu sudbinu, rekla je, saznala je od njegovog prijatelja Hazima Talovića i njegove majke.

Nakon tri dana, kako je ispričala, iz šumarka je vidjela dva vojnika i dva civila kako u kolicima voze njenog mrtvog muža.

Naredno suđenje je zakazano za 24. april.