Presuda za zločin u Zvorniku 22. aprila

“U ovom krivičnom postupku ne postoji nijedan materijalni dokaz da je Halilović bio imenovan, izabran ili postavljen na poziciju zapovijedanja”, rekla je Čović i pojasnila da je njenom branjeniku na teret stavljeno da je bio komandant diverzantskog voda, iako u vojnom smislu vodom rukovodi “komandir”.

Ona je kazala kako ne postoje dokazi da je postojala jedinica kojom je optuženi komandovao, te da se iz vojne evidencije jasno vidi da su osobe koje Optužba dovodi u vezu s tim vodom pripadale drugoj jedinici.

“Jedino što je Tužilaštvo uspjelo dokazati je da je Halilović s grupom vojnika došao u Bajriće i Novo Selo i tu se prag dokazivanja zaustavlja. Nijedan svjedok nije rekao da je bio komandant, već vođa puta, osoba koja je bila na čelu grupe”, istakla je Čović.

Kazala je kako nije dokazano da je Halilović imao efektivnu kontrolu nad optuženom Elfetom Veseli, te da nadređeni nema nadležnosti da postupa prema pripadnicima koji njemu nisu podređeni.

Optužnica je, prema njenim riječima, zasnovana na iskazu nekredibilnog svjedoka S-1 koji je više puta pravosnažno presuđen i koji je rekao da je bio prisutan kada je Veseli ubila dječaka, a da se u blizini nalazio Halilović i to posmatrao, a koji je na suđenju iznosio brojne nelogičnosti i nije govorio istinu.

“Ne samo da nije dokazana baza zločina, nego smatramo da ni u pokušaju nije dokazana komandna odgovornost optuženog”, zaključila je Čović.

Halilović se tereti da je kao komandant diverzantskog voda združenih jedinica Liplje – Kamenica posmatrao ubistvo 12-godišnjeg dječaka, kojeg je prema optužnici usmrtila Veseli, te da nije preduzeo mjere i radnje da se počinilac kazni.

Braniteljica Mirna Delalić je istakla da Veseli nikada nije bila pripadnica nijedne vojne jedinice niti da je učestvovala u ratnim dejstvima kao i da boravak s ljudima iz neke jedinice ne znači pripadnost istoj.

“Jedini razlog zbog kojeg je u aprilu 1992. došla iz Hrvatske je bio da pronađe svog oca, za kojeg se kasnije ispostavilo da je svirepo ubijen. Kada je saznala da joj je otac ubijen, odlučila je da se vrati u inostranstvo”, kazala je Delalić i navela kako ne stoje navodi da je optužena dječaka ubila iz osvete i da je na osnovu iskaza jasno da je u julu 1992. bila u Cerskoj, a ne u Bajrićima.

Za smrt oca, prema riječima braniteljice, optužena je saznala nakon što se dječaku izgubio trag. Odbrana je istakla da se na osnovu nelogičnog i nekredibilnog iskaza S-1 ne može zasnivati presuda, da u vezi s ekshumacijom i pregledom leša dječaka postoje brojne nejasnoće, kao i da ne postoji sudska naredba za vještačenje.

Delalić je rekla da tokom istrage nisu prikupljeni svi dokazi, da su svjedoci u vezu s nestankom dječaka dovodili grupu “Dizeli”, a kasnije u priču uveli ženu albanskog porijekla.

“Ne može se niko kažnjavati na osnovu ‘čula-kazala’ dokaza, prepričavanja iz treće ruke, bez ikakvog utemeljenja. Istraga je vođena ka isključivoj usmjerenosti prema optuženoj”, naglasila je Delalić.

Veseli je u svom kratkom obraćanju rekla da se radi o “izmišljotinama” i da joj teško pada što se tereti da je “osvetnica”.