Zoran Bogdanović i ostali: Incidenti kod bijeljinskih kafića

Bivši policajac Milorad Tešić je naveo kako su 31. marta 1992. u dva navrata dobijali dojavu da je ispred kafića “Istanbul” i “Srbija” okupljen veći broj građana i da bi moglo doći do sukoba, zbog čega je došlo do intervencije i upozorenja prisutnima.

Prema njegovim riječima, u večernjim satima je ponovo stigla dojava da se građani okupljaju na tim mjestima i pokazuju duge cijevi, a izlaskom policije oružje nije primijećeno i prisutni su opomenuti.

“Kada smo došli do službenog vozila, začuo se rafal. Počela je pucnjava iz ulice gdje se nalaze ti kafići, i s jedne i druge strane. Meci su zviždali kraj nas. Ništa nismo mogli da uradimo i vraćamo se u stanicu”, rekao je svjedok.

Nedugo zatim, kako ističe svjedok, 50 do 70 ljudi je došlo pred zgradu policije da traže oružje koje je bilo stiglo za rezervni policijski sastav, te su se dogovorili da se građani odmaknu od zgrade i dogovaraju kada dođu čelnici policije i predstavnici opštine.

Tešić navodi da je tokom rata obnašao više policijskih funkcija, da je prema ličnom zahtjevu penzionisan krajem 1993. pa ponovo reaktiviran da pomogne pri izradi propisa i instrukcija.

Optuženog Đokića, kako je rekao svjedok, poznaje od prije rata kada je kao službenik bio zadužen za nekoliko sela kod Janje i da je sa stanovništvom bio u dobrim odnosima.

“U julu ili augustu 1993. sreo sam ga u stanici u Bijeljini i pitao šta radi tu, a odgovorio je da je prekomandovan i da je dobio za zaduženje vođenje jednog od sektora”, prisjetio se svjedok.

Dodao je i da stanična odjeljenja milicije u Bijeljini nisu imala zamjenike komandira, jer to nije bilo uređeno sistematizacijom.

Za učešće u nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje optuženi su pored Đokića još Zoran Bogdanović, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković.

Oni su, prema optužnici, bili komandiri i pripadnici aktivnog i rezervnog sastava stanice milicije u Janji.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva da li je policija zakonski bila dužna da reaguje nakon incidenata kod bijeljinskih kafića, svjedok kaže da se u tom trenutku ništa nije moglo uraditi, da su iste noći postavljene barikade, a da je poslije rečeno da se uniformisana policija ne miješa i da će to raditi državna bezbjednost i krim-služba.

Kazao je i kako je čuo da je u narednim danima bilo poginulih, ali da su policajci bili blokirani u zgradi te da je i tada rečeno “da se milicija ne miješa”.

Dodao je kako je prema Janji bila postavljena barikada, ali da na njoj nije bilo sukoba, niti da je na ostalim neko stradao.

Nastavak suđenja je 18. aprila.