Bruno Franjić je pojasnio da je svoj nalaz i mišljenje sačinio na osnovu dokumentacije koju mu je dostavilo Tužilaštvo BiH, a među kojom su i nalaz vještačenja tragova vatrenog oružja iz 1995., skica lica mjesta, zapisnik o uviđaju te fotodokumentacija.
On je na skici lica mjesta pokazao mjesta gdje su pronađene grupe leševa kod osnovne škole u Oborcima, te na udaljenosti od stotinu metara od škole, kao i grupe čahura.
Kraj jedne grupe leševa, prema Franjiću, nisu pronađene čahure. Pojasnio je da su pronađene čahure “samo vidljive okom”, te da se u ovom slučaju ne radi o tome da ih nema, već da nisu tražene.
Na pitanje jedne od Odbrana da li je moguće, s obzirom da nisu pronađene sve čahure, da je pucano van školskog dvorišta, odnosno s veće udaljenosti, vještak je potvrdno odgovorio.
Prema dokumentaciji, kako je kazao vještak, pronađeno je ukupno više od 80 čahura, te određeni broj zrna. Dodao je da su se čahure mikroskopski pregledale.
“To je najmanje pet oružja prema čahurama koje su vještačene i pronađene na licu mjesta”, rekao je Franjić, dodavši da se može zaključiti da su neke od osoba koje su izvršile opaljenje metka pucale s dva ili tri mjesta.
Franjić je istakao kako se, prema zapisniku o uviđaju, na tijela 27 ubijenih osoba nalazi “najmanje 167 ulaznih rana”.
Za ubistva 28 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena 13. septembra 1995. sudi se Branku Čigoji, Željku Todiću, Saši Boškiću i Miloradu Glamočaku. Oni su optuženi kao pripadnici Izviđačkog voda Mrkonjičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Na ovom ročištu Tužilaštvo je pročitalo dva iskaza preminulog svjedoka Ivice Vulića, u kojima je naveo da je u augustu 1995. bio na radnoj obavezi, između ostalog, i u Oborcima. On je rekao da je početkom septembra iste godine s nekoliko Hrvata vraćen kući, a da su Bošnjaci ostali u Oborcima.
Svjedok je kazao kako je čuo da su neke od osoba hrvatske nacionalnosti koje su se vratile s njim ponovo odvedene u Oborke, te da su ubijene. Za sudbinu ubijenih Bošnjaka u Oborcima čuo je, kako je rekao, od njihovih supruga.
Vulić je u svojoj izjavi naveo kako je čuo da je “Tanasić izdao naredbu o likvidaciji”, kao i da su te osobe ubili mještani sela Zijamet, ali da ne zna da li je to tačno.
Također je pročitan i iskaz svjedokinje Safije Šehović, koja nije mogla pristupiti suđenju. Svjedokinja je 2007. kazala kako je supruga posljednji put vidjela u augustu 1995., a da je kasnije čula da je s radnim vodom vođen u Oborke.
Za njegovu smrt, kako je navela, saznala je sasvim slučajno kada joj je jedna osoba izjavila saučešće.
Suđenje će se nastaviti 4. aprila.
