Tužilaštvo BiH uložilo je set dokaza kojima nastoji potkrijepiti zakonitost i autentičnost iskaza koje su dva svjedoka dala 1994. godine. Uloženi su dopisi Tužilaštva pravosudnim institucijama i odgovori koje je dobilo u vezi sa tim izjavama.
Odbrana je prigovorila na ulaganje ovih dokaza, istaknuvši da nikada nije osporavala put kojim je Tužilaštvo došlo do ovih izjava, nego njihovu zakonitost s obzirom da ih je prikupljala izvjesna komisija tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).
Odbrana je uložila dokumente kojima nastoji dokazati da jedan svjedok nije pripadao Višegradskoj brigadi, te u vezi sa vremenom ranjavanja drugog svjedoka.
Braniteljica Jesenka Rešidović uložila je i formacijske knjige dobijene od Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH na okolnosti statusa stanovnika sela Bučje (opština Goražde).
Prema njenim riječima, podaci o četama u ovim dokumentima pokazuju da su stanovnici Bučja pripadali vojnim formacijama srpskih snaga, kao i koje su naoružanje imali. Takođe, kako je dodala, dokazi se odnose i na kredibilitet svjedoka Tužilaštva, koji su tvrdili da nisu bili pripadnici jedinica.
Tužilac Vladimir Simović se protivio ulaganju formacijskih knjiga, navodeći da Odbrana tek 24. januara 2019. godine traži ove dokaze da bi osporavala status svjedoka. Kako je dodao, ne zna se ni ko je sačinio ove dokumente i da se spominje regionalna komisija za istraživanje ratnih stradanja, kojoj “možemo vjerovati, a i ne moramo”.
Rešidović je replicirala da je Odbrani generalno teško da dođe do dokumenata, pa čak i da sazna gdje se nalaze.
Sejdića Tužilaštvo tereti, kao bivšeg komandanta Prve višegradske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), za nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti, kao i ratnim zarobljenicima, pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine, za vrijeme sukoba na području opština Rudo, Višegrad i Goražde.
Suđenje Sejdiću počelo je u maju 2016. godine. Završna riječ Tužilaštva zakazana je za 23. april.
