Radovan Karadžić – psihijatar, pjesnik, političar i osuđenik

Radovan Karadžić rođen je sredinom juna 1945. godine u selu Petnica blizu Šavnika na području Crne Gore.

Trenutno se nalazi u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija (UN) u Scheveningenu blizu Haaga, gdje čeka konačnu presudu koju će mu Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) izreći u srijedu, 20. marta.

Od hapšenja i prebacivanja u Haag u ljeto 2008. godine, najviše vremena i direktnog kontakta s Karadžićem imao je njegov pravni savjetnik, američki advokat Peter Robinson, koji je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) opisao bivšeg predsjednika Republike Srpske kao “karizmatičnog, inteligentnog i empatičnog čovjeka koji je posvećen svom narodu”.

“Tokom postupka, važnije mu je bilo da odbrani srpski narod od toga da brani sebe”, rekao je Robinson.

Karadžić je djetinjstvo proveo u Crnoj Gori, završivši osnovnu školu u Nikšiću, a u glavni grad Bosne i Hercegovine se doselio kako bi upisao srednju medicinsku školu.

U Sarajevu je završio medicinski fakultet, a u bolnici na Koševu je specijalizirao psihijatriju.

Dobar komšija
Karadžić sa suprugom Ljiljanom Zelen ima dvoje djece – sina Sašu i kćerku Sonju. U periodu neposredno prije rata živjeli su u ulici Sutjeska, u blizini sarajevske Druge gimnazije.

U istoj zgradi živjela je Hajrija Smajić, koja je ranije za BIRN BiH kazala da su Karadžić i njegova žena bili dobre komšije.

“Ovo je stan Radovana Karadžića u kojem je živio s porodicom do pred rat. Bili su dobre komšije. Njegova supruga je liječila moju majku. Krivo mi je jedino što mi nisu rekli da se nešto sprema, i da i ja odem iz Sarajeva jer tada sam imala desetogodišnje dijete. Oni su otišli u hotel ‘Holiday Inn’, pa onda dalje”, ispričala je Smajić.

Pojasnila je da niko ne boravi u Karadžićevom stanu.

“Niko i ne dolazi, mislim da nije ni otkupljen”, kazala je ona.

Karadžićeva supruga također je doktorica, a kćerka Sonja Karadžić-Jovičević danas je poslanica Narodne skupštine Republike Srpske.

U intervjuu koji je dao BIRN-u BiH prije prvostepene presude, Karadžić je rekao da je sretan što se njegova kćerka uključila u politiku.

“Moja kćerka je veoma sposobna i aktivna dama. Sretan sam što se priključila Srpskoj demokratskoj stranci, posebno zato što je zainteresovana za poboljšanje vrijednosti ljudskih života, a ne za teške teme koje su, nadam se, iza nas”, kazao je on.

Sonja Karadžić-Jovičević odbila je da za BIRN BiH govori o svom ocu.

Uz svoj posao u bolnicama u Sarajevu i Beogradu, gdje je radio s pacijentima koji boluju od depresije, Karadžić se bavio i pisanjem poezije.

Napisao je četiri knjige pjesama – “Ludo koplje”, “Pamtivek”, “Ima čuda, nema čuda” i “Crna bajka” – a dobitnik je i nagrade “Staze djetinjstva”.

U godinama dok je radio na klinici u Sarajevu, Karadžićev šef bio je Ismet Cerić, koji se u jednom intervjuu datom američkim novinarima prisjetio kako je Karadžić oduvijek imao “nevjerovatno visoko mišljenje o sebi”.

“Na početku smo mislili da ima neobičan smisao za humor. Govorio je: ‘Ja sam izvrstan pjesnik, izvrstan psihijatar, izvrstan biznismen u komunističkom sistemu.’ To je bilo potpuno nevjerovatno”, rekao je Cerić.

U godinama rada na klinici Karadžić je bio “prilično omiljen”, ispričao je Cerić, a njegov psihijatrijski rad opisao je kao “kvalitetan, ali ne izvrstan”.

Problemi sa zakonom
Karadžić je sredinom 1980-ih godina imao problema sa zakonom. Naime, uhapšen je i pritvoren pod sumnjom da je pronevjerio novac kako bi sagradio vikendicu na Palama. Nakon što je proveo skoro godinu dana u pritvoru, pušten je na slobodu.

Kasnije je osuđen na četiri godine zatvora, ali zbog vremena koje je proveo u pritvoru, nije morao ponovo ići u zatvor.

Skupa s Karadžićem, u pritvor je tada, zbog optužbi za privredni kriminal u “Energoinvestu”, smješten njegov poznanik Momčilo Krajišnik. Za BIRN BiH Krajišnik je kazao da ih je to iskustvo “zbližilo”.

“Smatram ga prijateljem i dobrim čovjekom. Prošli smo skupa kroz tu situaciju, koje se ne želim prisjećati, i kasnije smo zajedno ostali bliski. Znam da nikada nikoga nije mrzio i da nije želio nikakvo zlo”, rekao je Krajišnik.

Sredinom 1990. dolazi do osnivanja Srpske demokratske stranke (SDS), a za predsjednika ove političke partije Karadžić je imenovan 12. juna te godine.

U intervjuu datom Srpskoj novinskoj agenciji (SRNA) 2012. godine, Karadžić je kazao da je taj položaj prihvatio mimo svoje volje.

“Svakako nisam želio da budem aktivan političar. Ali bio sam spreman da žrtvujem dosta vremena i energije da pomognem koliko mogu da se ustanovi SDS, ali ne da je i vodim. Nisam imao razloga da mijenjam svoj život, pošto je on bio dobar. Nisam želio ni da vodim Republiku Srpsku, a i ne bih da nije bilo vanrednih događaja. Međutim, moje razumijevanje ljudske sudbine jeste da čovjek mora izvršiti sve dužnosti”, rekao je Karadžić.

Prvi višestranački izbori u BiH održani su u novembru 1990. godine, i uz Karadžićev SDS pobijedile su još dvije nacionalne partije – Stranka demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH). Ove tri stranke su nakon izbora raspodijelile vlast.

Miro Lazović, koji je prije rata bio šef kluba poslanika Socijaldemokratske partije (SDP) u Skupštini Republike BiH, za BIRN BiH se prisjetio kako je “često u tom periodu vodio bitku protiv politike Radovana Karadžića”.

“Karadžić je prije rata zagovarao koncept stvaranja ‘velike Srbije’… Za takvu njegovu politiku i pogotovo riječi upućene u oktobru 1991. godine – ‘ukoliko BiH krene putem samostalnosti da će nestati i muslimanski narod i država’ – jednostavno moralo se unutar Skupštine Republike BiH krenuti putem referenduma, da se građani izjasne o nezavisnoj BiH”, prisjetio se Lazović.

Karadžićev govor pred Skupštinom u kojem je upozorio Bošnjake na opasnosti rata održan je u jesen 1991. godine.

“Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se ne može odbraniti ako rat bude ovdje”, kazao je tada Karadžić.

U intervjuu prije prvostepene presude, Karadžić je rekao da bi se, da nije bilo rata, brzo povukao iz politike.

“Dok sam bio u planinama, napisao sam roman ‘Čudesna hronika noći’ i komediju ‘Sitovacija’, kao i neke stihove za mlade. Politika mi je oduzela 25 godina, što znači najmanje pet do osam knjiga”, kazao je on.

Rat i bjekstvo
Nakon referenduma o nezavisnosti BiH, u proljeće 1992. dolazi do početka sukoba u BiH, a Karadžić će tokom troipogodišnjeg rata ostati na funkciji predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga.

Govoreći o tom periodu, ratni predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Momčilo Krajišnik je rekao da se Karadžić “uvijek borio protiv zločina”.

“On te zločine jednostavno nije želio, i ako bude pravde, on će biti oslobođen na ovom suđenju”, istakao je Krajišnik.

Poslije masovnih zločina u Prijedoru, koje su svijetu otkrili međunarodni novinari Penny Marshall i Ed Vulliamy, dolazi do osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) u Haagu. Prva optužnica protiv Karadžića za zločine počinjene u BiH podignuta je 1995. godine, ubrzo nakon genocida u Srebrenici.

Karadžić je prije tri godine BIRN-u BiH priznao da je u Srebrenici počinjen “strašan zločin”.

“Što se Srebrenice tiče, ono što se desilo u stvarnosti je dovoljno loše, pa nam nikakvo uveličavanje ne pomaže da dođemo do razumijevanja i mira među nama. Nepotrebno ubistvo jednog jedinog čovjeka je užasavajuće, a kamoli ubistvo sigurno najmanje nekoliko stotina ljudi, što je, naprimjer, neupitni broj žrtava s povezima. Oni koji su to uradili prije svega su neprijatelji Srba, a zatim neprijatelji tih porodica, a onda i muslimanske zajednice”, kazao je on.

Potjernica za Karadžićem izdata je 1996. godine, ali se on tada već nalazio u bjekstvu.

Sjedinjene Američke Države (SAD) ponudile su nagradu od pet miliona dolara za informacije o tome gdje se Karadžić nalazi, ali on je 12 godina kasnije, u ljeto 2008., uhapšen u Beogradu, gdje se krio pod pseudonimom Dragan Dabić.

Nakon maratonskog suđenja, tokom kojeg je za šest godina saslušano oko 500 svjedoka, prvostepena presuda Karadžiću izrečena je 24. marta 2016., i tada je osuđen na 40 godina zatvora.

Tri godine kasnije, 20. marta 2019., bivšem predsjedniku Republike Srpske MMKS će izreći pravosnažnu presudu za zločine počinjene u BiH.