Sead Mujkanović je izjavio da je u Teočak došao kako bi “izvukao” suprugu i maloljetno dijete, da su civilne vlasti organizovale prebacivanje prema Sapni i da je kolona krenula 14. jula 1992. godine.
Prema svjedoku, kamioni su vozili dokle su mogli, nakon čega je formirana kolona duga više od 500 metara, da ih je do pola puta pratilo osam naoružanih ljudi, nakon čega su im rekli da su sigurni, kao i da je on bio na začelju.
“Zapucali su rafali. Zalegao sam na prsa i gledao gdje mi je dijete. Kolona je presječena na dva dijela, i prvi dio više ne vidim. Srpski vojnici dovikuju da se predamo, da nam neće ništa i da će nas provesti tamo gdje hoćemo. Počeli su da nam prilaze, u početku ih je bilo trojica. Fino su pričali s nama dok nije došlo pojačanje”, istakao je svjedok.
Kako je kazao, po dolasku pojačanja – prije nego ih je vojska počela vezati žicom, tući i maltretirati – ljudi su tjerani da se tuku međusobno.
“Mislim da je bilo i policije među njima. Pitali su: ‘Ko nije opština Ugljevik?’, i da se razdvojimo. Samo nas je trojica bilo koji nismo iz Ugljevika i samo smo mi ostali živi”, naglasio je svjedok.
Kako je rekao, muškarce koji nisu bili iz Ugljevika, skupa sa tri žene, dvoje djece i desetak ostalih, proveli su kroz šumu u mjesto za koje je saznao da se zove Lokanj. Muškarci koji su bili iz ugljevičke općine odvojeni su s druge strane ceste, gdje su ih tukli.
Svjedok je naveo da je saslušavan u nekom objektu u Lokanju, nakon čega je sa suprugom te još dvojicom muškaraca, dvije žene i djecom – autobusom u kojem je bila policija – prebačen u policiju u Zvornik, potom u Ugljevik i logor “Batković”, odakle je razmijenjen.
Odbrani je svjedok kazao da je imao pušku, da su neki imali pištolje sa dozvolama, ali da iz kolone niko nije poginuo u borbi jer nije bilo otpora.
Optužnica tereti Markovića za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području zvorničkog sela Lokanj u julu 1992. godine. On se tereti da je ove zločine počinio kao pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije na nesrpsko civilno stanovništvo na širem području Zvornika.
Habib Dautović je posvjedočio da su u koloni bila 124 čovjeka, uključujući žene i djecu, da su prošli Lokanj i da se zapucalo kada su došli u Saviće.
“Nije bilo ni 100 metara od njihovih rovova. Vidio sam tri-četiri policajca, vojska im trči u pomoć. Trebalo je 100 metara prepuzati ako hoćeš da izvučeš živu glavu. Na Zečiju kosu nas je izašlo 22. Kasnije su došla još trojica, koji su se otrgnuli od ovih što su zatočeni. Oko 40 nas je tada prešlo”, istakao je svjedok i dodao da za ove što su ostali, kako je rekao, ništa nije znao dok nisu razmjenom došli leševi.
Odbrani je svjedok kazao da se nakon 15 dana vratio u Teočak i da je prošao ispod Laza i Damjanovića.
Svjedok Taib Mehić je ispričao da je dobio informacije da je njegov brat Muhamed ubijen u Lokanju, odnosno da je od drugih najprije čuo da je nestao, kao i da je identifikovao njegovo tijelo nakon jedne od razmjena.
Suđenje se nastavlja 1. aprila.
