Vladimir Milinković ispričao je da je 27. jula. 1992. godine čuo pucnje, a potom vidio kamion s ceradom.
“Čuo sam pucanj jedan, nakon pet sekundi još jedan i onda sasu rafal… U tom ide kamiončić s ceradom i pjeva se pjesma”, prisjetio se Milinković.
Narednog dana, kako je rekao, otišao je na lice mjesta dobrovoljno s ciljem ukopavanja 12 ljudi koji su pobijeni.
“Trojica su bili u rupi pobijeni, a ovi su drugi po livadama”, ispričao je svjedok i dodao da mu nije poznato ko je ubio te ljude.
Boru Milojicu i Želislava Rivića, bivše pripadnike Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužnica tereti za ubistva 19 civila bošnjačke, hrvatske i romske nacionalnosti počinjena u junu i julu 1992. godine.
Milojicin advokat Ranko Dakić na ovom ročištu pročitao je iskaz Jasmina Hamulića dat pripadnicima Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) 2016., s obzirom na to da je svjedok nedostupan.
Tužilac Sedin Idrizović kazao je da je Jasmin Hamulić po naredbi Tužilaštva saslušavan u drugom predmetu te da je govorio o sasvim drugom događaju, ali je naveo da se ne protivi čitanju njegovog iskaza.
U iskazu je Hamulić govorio o čišćenju Hambarina, Čarakova i Zecova kod Prijedora koje je vršila srpska vojska, o njegovom premlaćivanju i mučenju uz upotrebu noža u rudniku Ljubija, te kako je zajedno s jednim maloljetnikom preživio strijeljanje u Hambarinama.
Ovaj svjedok je u iskazu kazao da nije mogao prepoznati nijednog vojnika koji je učestvovao u njegovom hapšenju, zlostavljanju i strijeljanju.
Dakić je pročitao i iskaz preminule svjedokinje Esme Velibašić koji je dala Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor 5. maja 2006., kada je govorila o pronalasku ubijenog muža čije su tijelo zakopali njihovi sinovi u Hambarinama.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. mart, za kada je planirano svjedočenje optuženih u svoju korist.
