Godinjak i ostali: HOS-ovci u Mošićima

Mehemed Mahmutović je kao električar bio u radnoj obavezi pri Združenom odredu Igman. On se prisjetio kako je poslije borbi za Strajište pripadnik HOS-a, kojeg je znao po nadimku Rebro, rekao da treba popraviti struju za Igman.

Naveo je da su on i dvojica kolega, kao i 15-ak HOS-ovaca, krenuli prema Hidroelektrani Bogatići i usput su vidjeli civile kako kupe sijeno u selu Mošići. Prema njegovim riječima, vojnici su prokomentarisali: “Što ovo nije očišćeno?”.

Nakon što su prespavali u Hidroelektrani, kako je rekao, sutradan su se vraćali i pregledali stub po stub, a HOS-ovci su otišli u Mošiće.

“Idu prema kućama, lupaju po vratima, izvode ljude. Našli su neku vojnu opremu, kartu. Ispitivali su Arifa odakle ovi ljudi. On je govorio da su oni lojalni, da su ostali, a oni pitaju šta će im oprema. Mi smo nastavili. Čuli smo pucnjeve”, ispričao je Mahmutović.

On je dodao da su ih HOS-ovci sustigli i da su između sebe spominjali da su pucali, ali da ih nije dobro razumio.

Nekoliko dana po povratku na Igman, kako je naveo, ljudi su pričali da su pobili neke ljude, Cvijetiće.

Svjedok je rekao da oni nisu mogli odbiti HOS-ovce iako su bili pri Združenom odredu Igman. Naveo je da su pripadnici HOS-a bili dobro naoružani, nezgodni i pijani. Kazao je da su na Igmanu ubili starca Vejsila od 80 godina “na pravdi Boga”.

Mahmutović je kazao da je o ovim dešavanjima davao izjavu policiji odmah iza rata.

Godinjaku se, sa Medarisom Šarićem i Mirkom Bunozom, sudi za zločine počinjene nad srpskim zarobljenicima i civilima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica HOS-a.

Na poziv Godinjakove Odbrane svjedočio je i Salem Fočo, koji je kao pripadnik TO-a učestvovao u borbama u junu 1992. na području Trnova.

On se prisjetio kako je vidio Godinjaka, koji mu je rekao da je bio na Rogoju i da Riječka brigada hoće da napusti liniju. Fočo je kazao da su za vrijeme borbi naišli na srpske civile i da su ih sveli, te da ih je preuzela Vojna policija.

Omer Mehanija je govorio o akciji na Rogoj, u kojoj je bio sa svojim vodom iz Turova, kao i s diverzantskim vodom koji je vodio Merim Bratić te grupom iz Ljute. On je rekao da je tu bio i Edhem Godinjak.

Kazao je da je u borbama bilo desetak zarobljenika, te da je po livadi bilo i mrtvih vojnika. Svi su se sklonili kod balvana, gdje su dolazili i civili. Mehanija je ispričao da su jednog ranjenog muškarca prebacili sa svojim ranjenicima radi pružanja pomoći.

Prema njegovim riječima, poslije dva dana im je došla smjena i oni su otišli prema Trnovu, a civili su ostali.

Svjedok je rekao da je s nekim civilima i zarobljenicima ostao u dobrim odnosima i da su mu nakon rata zahvaljivali na pomoći.

Svjedok Ramiz Mulaomerović kazao je da je bio u diverzantskoj jedinici i da ih je obučavao Merim, koji je došao kao iskusan borac s ratišta u Hrvatskoj. On je rekao da ne zna ko je odredio Merima da ih obučava.

On je takođe naveo da su prilikom akcije na Rogoj civile sprovodili na balvanište, a da je ranjeni muškarac izmješten i da je preživio i razmijenjen.

Svjedok je kazao da je Merim kasnije poginuo. Kako je naveo, bio je hrabar, ali su kasnije bile priče i da je ubijao.

“Nije on maltretirao civile na Rogoju, ali im je pokupio zlato. Nisam to vidio, ali kasnije je donio u maramici to zlato”, kazao je Mulaomerović.

Suđenje se nastavlja 19. marta.