Šišić i ostali: Žalbe pred trećestepenim vijećem

Tužilaštvo je tražilo da se optuženima povećaju kazne, dok su Odbrane tražile preinačavanje prvostepene presude. Oni su osuđeni za napad na kolonu srpskih izbjeglica koje su 27. avgusta 1992. krenule iz mjesta Jabuka kod Goražda prema Rogatici.

Zatvorske kazne u trajanju osam godina za Muhameda Šišića te po pet godina za Aziza Šušu i Tarika Šišića, kako je rekao tužilac Mirza Hukeljić, nisu adekvatne jer su osuđeni za djelo koje je za posljedicu imalo smrt 21 osobe, uključujući dvoje djece, i ranjavanje njih 39.

Hukeljić je naveo da kazne od po pet godina ne ispunjavaju svrhu kažnjavanja, kao i da Muhamedu Šišiću, kao licu koje je predvodilo napad, treba izreći dužu kaznu. Tužilac je ocijenio da je Apelaciono vijeće precijenilo Šišićevo kajanje koje je izrazio u razgovoru sa saborcima.

S druge strane, Odbrana Muhameda Šišića istakla je da je Prvostepeno vijeće pravilno zaključilo da je postupano u stvarnoj zabludi, jer optuženi nisu znali niti su mogli pretpostaviti da će naići civili.

“Selo Kukavice je bilo popaljeno još početkom jula i pripadalo je zoni Vojske Republike Srpske (VRS), a iznad je bilo selo Varošište, takođe pod kontrolom VRS-a. Noć prije prošao je konvoj Rogatičke brigade, a ta kolona je krenula samoinicijativno. Bila je naredba da se krene preko Varošišta, a ne kroz zonu ratnih dejstava”, kazao je branilac Muhidin Kapo.

On je podsjetio na svjedočenja kako se, kad su se začuli krici i jauci, prestalo s pucanjem i kako je Muhamed Šišić rekao: “Jao, što se obrukasmo, ovo su bili civili.”

Sve tri Odbrane osvrnule su se na svjedoka ST-2, navodeći da on nije bio očevidac, kao što je tvrdio u brojnim iskazima.

Šušin branilac Senad Dupovac kazao je da taj svjedok nije ni znao ime njegovog branjenika, nazivajući ga “Hazim” i “Hazo”, te da je rekao da je “pola-pola” siguran da ga je vidio u jednoj kafani.

“Ovdje je sumnja išla u korist Optužbe”, naglasio je Dupovac.

Odbrana Tarika Šišića ocijenila je da u presudi Apelacionog vijeća nije ispoštovan princip utvrđivanja krivice van razumne sumnje.

Branilac Senad Kreho je kazao da Odbrana nije zastupala teoriju zablude, jer Tarik Šišić nije učestvovao u napadu.

On se osvrnuo na svjedoka ST-1 i njegove navode “rekla-kazala”. Kreho je naveo da se presuda ne može zasnivati na iskazu ovog svjedoka koji je rekao da je čuo kako je Šišić ispalio tromblon i da se time hvalio po selu.

Tužilac je, u odgovoru na žalbe Odbrana, kazao da su i Prvostepeno i Drugostepeno vijeće imali iste zaključke o događajima, samo što je Prvostepeno vijeće zaključilo da se radilo o zabludi.

Trećestepeno vijeće će odluku donijeti naknadno.

Žalbe su iznesene pred Trećestepenim vijećem jer su optuženi oslobođeni u prvostepenom postupku, a osuđeni nakon žalbi.

Muhamed Šišić je, prema optužnici, bio komandir Diverzantskog voda Kukavičke čete Armije BiH, a druga dvojica optuženih pripadnici ove jedinice. S njima je bio optužen i Emir Drakovac, koji je pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora.