godine u zvorničkom selu Lokanj.
Dragomir Vuković je kazao da je krajem juna 1992. došao u odjeljenje nacionalne odnosno Državne bezbjednosti (DB) u Bijeljini. Prvobitno su, kako je naveo, bili smješteni u Centru javne bezbjednosti (CJB), a poslije su prešli u drugi objekat.
Kako je rekao, za ubistva u Lokanju čuo je nekoliko godina kasnije. Naveo je da je čuo i da je o tome bio izvještaj u medijima.
Za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj, sudi se, pored Maksimovića, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Maksimovićev branilac Dušan Tomić izjavio je da odustaje od preostalih svjedoka, jer ne žele da dođu.
Na početku ročišta rečeno je da su svjedoku Peri Simiću poslali poziv i poštom i telegramom, ali nema povratnice da ih je primio.
Sudija Staniša Gluhajić kazao je braniocu da svjedoci ne mogu reći da ne žele da svjedoče i da mogu biti privredeni ukoliko prime poziv a ne opravdaju izostanak.
Tomić je rekao da ipak odustaje od svih predloženih svjedoka, jer zna šta znači kada svjedoke dovede policija.
Nastavak suđenja je 4. marta, kada bi u svoju korist trebalo da svjedoči optuženi Maksimović.
