Bivši policajac Živojin Vukadinović je ispričao da je u aprilu 1992. odbio potpisati lojalnost načelniku Stanice javne bezbjednosti (SJB) Teslić Dušanu Kuzmanoviću, jer je, kako kaže, smatrao da se policija ne treba stranački opredjeljivati, a naveo je kako misli je u tom periodu komandir stanice bio Predrag Markočević, a Marinko Đukić šef kriminalističke službe.
Svjedok je dodao da je nastavio da radi u policiji, ali je umjesto u stanici, bio smješten u prostor gradske kafane koja je bila udaljena 150 metara od SJB-a i naređenja za preventivne djelatnosti je dobijao od dežurnog.
“Kriminalci koje smo ranije privodili, sad su obukli uniforme i hodali naoružani. Neki ljudi sa strane su bili tu. Stalno se pričalo da će neko napasti stanicu. Bilo je pucnjave”, rekao je svjedok i dodao da policija u tom periodu nije značila ništa.
Prema riječima svjedoka, situacija se pogoršala kada, krajem maja ili početkom juna 1992., u Teslić dolaze “Miće”, kojih je bilo više od deset, a čuo je da su sa područja Doboja.
“Postrojili su ljude ispred stanice i rekli: ‘Od danas ste vi Miće’. Odabrali su neke koje su poslali na vježbu. Oni su onda započeli torturu. Skratili su policijski sat. Ljudi su govorili da ne izlazimo i da se čuvamo”, prisjetio se svjedok.
Pojasnio je i kako je od kolega policajaca čuo da su pripadnici “Mića” privodili ljude, ali da on to nije vidio, kao i da se u stanicu policije samo moglo ući po pozivu dežurnog.
Svjedok je rekao i da je neko od “Mića” pokušao da siluje medicinsku sestru u Domu zdravlja, nakon čega ih je vojska uhapsila, da su iz Banje Luke dolazili da preuzmu rad u stanici i gradu, bilo je i pucnjave, ali i postrojavanja kao kad je ova formacija došla.
“Rukovodni kadar stanice je smijenjen kada su uhapšene ‘Miće’. Mislim da su ih ovi što su došli, otjerali”, kazao je svjedok.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedok je rekao da tekst izjave lojalnosti nije ni čitao, ali je ostavio mogućnost da je ona stigla s višeg nivoa.
Svjedok kaže da nije vidio ni Markočevića ni Đukića kada su “Miće” postrojavale policiju ispred stanice, kao i da kasnije nije učestvovao u njihovom hapšenju, niti uzimanju izjava.
Kuzmanovića, Markočevića i Đukića optužnica tereti da su u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Teslića učestvovali u planiranju, pripremanju, te izvršenju progona, kao i da su nadzirali i rukovodili radom redovnih i rezervnih policajaca koji su, zajedno s pripadnicima vojno-policijske formacije “Miće” i Vojske Republike Srpske (VRS) vršili napade i progone stanovništva u mjestima nastanjenim većinskim stanovništvom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Drugi svjedok Ibrahim Aličković je ispričao da je vojska u selu Donji Ruževići pretresala kuće u potrazi za oružjem, te su mještani pozvani da dođu u Omladinski dom u tom mjestu gdje su popisani članovi domaćinstva, a muškarci su angažovani u radnu obavezu.
“U domu je neko rekao: ‘Nemojte da vam se desi da strada srpski vojnik ili policajac, nastradat će vam selo kao Grapska kod Doboja’. Kasnije sam čuo da je to govorio komandir Predo”, kazao je svjedok i dodao kako su nekoliko dana kasnije muškarce prozivali u Dom i tukli ih, da je on vidio kako neko iz auta vadi drveni malj, ali da njega tada niko nije dirao.
Odbrana je svjedoku predočila dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da se izvjesni Predo ispred Doma obratio mještanima, ali je on ostao pri stavu da je to bilo unutra, ali da je prethodno vani skrenuta pažnja okupljenim.
Potvrdio je svjedok da su, prije dolaska vojske radi pretresa i pronalaska oružja, bile organizovane seoske straže, ali da njega one nisu kačile.
Nastavak suđenja je 18. februara.
